1.12. Svjetski dan borbe protiv AIDS-a

Već dvadeset i devet godina, 1. prosinca svake godine u svijetu i Hrvatskoj brojnim događanjima i aktivnostima obilježava se Svjetski dan AIDS-a. Cilj je podići svijest javnosti i ukazati na javnozdravstveni značaj HIV/AIDS-a: rizike i mjere zaštite, važnost prevencije, ranog dijagnosticiranja, liječenja i skrbi za oboljele, kao i pokazati solidarnost prema oboljelima, te dati doprinos smanjenju stigme i diskriminacije, ali i zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja. Međunarodni simbol svjesnosti i podrške prevenciji i liječenju HIV infekcije i AIDS-a je crvena vrpca (engl. red ribbon).

Zaraza virusom HIV-a (virus humane imunodeficijencije) zasad je neizlječiva. Riječ je o kroničnom progresivnom procesu koji nastaje ulaskom HIV-a u organizam. Tijekom vremena može oslabiti imunološki sustav te može doći do pojave raznih bolesti. AIDS je kratica za Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired Immunodeficiency Syndrome) uzrokovan virusom HIV-a. Opisuje stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja imuniteta da se javljaju razne bolesti. Od trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku oko 10 godina. Kod osoba koje uzimaju antiretrovirusnu terapiju, životni vijek znatno se produžuje. HIV se prenosi sa zaražene majke na dijete, putem krvi te nezaštićenim spolnim odnosom.

Naime, problem je mladih danas, osim nedostatka informiranosti o zdravom spolnom ponašanju, sve ranije stupanje u spolne odnose bez fizičke, a osobito psihičke zrelosti. Moderno doba u kojemu živimo nažalost ima i negativne posljedice kao što su smanjene društvene vrijednosti. Dosadašnje iskustvo u provođenju programa na ovu temu, kao i mnoge studije, ukazuju da adolescenti, čak i oni koji su dobro informirani, najviše poteškoća imaju u primjeni postojećeg znanja u spolnom ponašanju. Bez edukacije mladih naraštaja nema ni napretka u ovom radu, a s odgojno-zdravstvenim programima za adolescente najbolje je početi prije stupanja u spolne odnose što je vidljivo i iz Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja.

 

Priča o „crvenoj vrpci“

Nošenje vrpce zadire u američku tradiciju vezivanja tekstilnih vrpci oko drveta kao znak odašiljanja misli i potpore dragim udaljenim osobama. Crvenu vrpcu kao simbol podrške ljudima oboljelim od AIDS-a, osmislio je 1991. godine slikar Frank Moore (New York 1953-2002). Na tu zamisao je došao nakon što je zapazio da njegovi najbliži susjedi nose žute vrpce kao potporu kćeri koja je kao američki vojnik sudjelovala u Zaljevskom ratu.

Budući da crvena boja simbolizira i ljubav i krv, a značenje isticanja vrpce potporu, nastala je crvena vrpca kao autorski nezaštićeni rad koji će se koristiti kao sredstvo podizanja svijesti ljudi diljem svijeta.

Prvi puta vrpca je javno predstavljena iste godine na dodjeli prestižne američke kazališne nagrade „Tony Award” prilikom koje su svi predstavaljači i nominirani nosili crvenu vrpcu na svojoj odjeći. Crvena vrpca ubrzo je postala međunarodni simbol svijesti o HIV/AIDS-u te predstavlja znak solidarnosti i podrške diskriminiranim oboljelim osobama i spomen na umrle. Nošenje crvene vrpce na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a je jednostavan, ali snažan način protivljenja stigmama i predrasudama vezanim uz ovu bolest.

Poput samog HIV/AIDS-a stigma i predrasude vezane uz njih su globalni problem i stalni su pratitelji te epidemije.

Izazivaju ih razne pojave kao što su nedostatak razumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa seksualnošću, neodgovorno medijsko praćenje epidemije, činjenica da je AIDS neizlječiv, strahovi povezani sa smrću itd.

Stigme pojačavaju patnje oboljelih jer vode ka uskraćivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda poput prava na edukaciju, zdravstvenu zaštitu, prava na rad, prava na privatnost i sl. Osim diskreditacije pojedinca u očima drugih ljudi, posljedice stigme također djeluju na način kako pojedinci doživljavaju sami sebe. Na osobnoj razini one mogu biti razarajuće jer vode osjećajima srama, krivnje i samoizopćenja što je dodatna smetnja u prevenciji širenja infekcije. Rezultira odgađanjem testiranja, a time i otkrivanja zaraze, uskraćuje adekvatnu njegu i podršku te pravovremeno liječenje.

Planirane aktivnosti koje se stalno i sustavno provode kako u svijetu tako i kod nas nastoje unaprijediti epidemiološku situaciju. Iako su rezultati takvog djelovanja vidljivi snaga tog djelovanja se gubi u borbi s predrasudama.

Od 1985. do 2009. u Hrvatskoj je otkriveno 784 HIV zaraženih osoba, od kojih je 298 oboljelo od AIDS-a. U Hrvatskoj je do danas od AIDS-a umrla 161 osoba. Posljednjih godina godišnje se registrira oko 50-tak novootkrivenih infekcija, što Hrvatsku svrstava u zemlje niže incidencije. Vidljiv je trend porasta broja novootkrivenih slučajeva HIV infekcije posljednjih nekoliko godina, što dijelom objašnjavamo stvarnim porastom broja zaraženih, a dijelom uvađenjem sustava dobrovoljnog, besplatnog i anonimnog savjetovanja te testiranja na HIV u deset gradova u zemlji. Istovremeno se javlja pad u trendu obolijevanja od AIDS-a (zadnji stadij bolesti) i smrtnog ishoda što upućuje na učinke adekvatne medicinske skrbi i dostupnosti adekvatnoj terapiji.