Studenti koji žele raditi u Njemačkoj tijekom ljeta mogu se prijaviti do 31. siječnja. Saznajte kako to izgleda od redovne studentice socijalnog rada koja je u Munchenu provela šest ljetnih sezona. „Sva moja ljeta u Njemačkoj imaju više čari negoli da sam ostala doma, gubila dane ili radila za minimalac i čekala jesenske rokove“, kaže Monika Nožinić, studentica socijalnog rada koja je u najmoćnijoj europskoj zemlji provela više ljeta od većine hrvatskih studenata.

Pronašla je poslodavca preko tete u Munchenu i odvažila se na radnu pustolovinu (saznajte kako raditi u Njemačkoj).

Pauze svakih sat vremena i tolerantan šef Nijemac

Od 15. srpnja do 1. rujna svakog ljeta u proteklih šest godina redovito je ustajala u sedam ujutro i odlazila na rad u skladište automobilskih dijelova. Prosječna temperatura u gradu iznosila bi 24 stupnja, najbliža jadranska plaža udaljena je 500 kilometara, ali grad živi. Između ostalog, mnogobrojni mladi Slovaci, Poljaci i studenti iz drugih naroda dolaze na sezonski posao.

Monika je od početka svog rada bila smještena u odjel s, kako kaže, nevjerojatno dobrim i tolerantnim šefom Nijemcem. „Svakog radnog dana došla bih na posao u 8.30 i ostala do 18.15“, kaže, a isto su činili i ostali studenti na ispomoći. Prosječni Nijemac na tom radnom mjestu radi oko sedam sati: završava s poslom u 16.15 uz neplaćenu pauzu za ručak od 12.10 do 13 sati.

No, to nisu svi odmori

za radnike. Od početka dana do stanke za ručak, Monika i njezine kolege 'odmaraju' oko sat vremena, a popodne nakon ručka ponovno 'piju kavu' oko 25 minuta. Naravno, svaki odjel određivao je svoju politiku ovisno o diktatu vremena i obimu posla – tako je šefica na drugom odjelu prema svojim radnicima bila puno stroža jer su oni imali  više posla.

Najviše se cijeni rad i kad si dobar u svom poslu

„Posao nije tražio posebne kvalifikacije, ali bi dnevno prehodala oko 15 kilometara“, priča Monika. Njihov se rad sastojao u pronalaženju i pakiranju automobilskih dijelova na skladištu, a posebni gafovi kažnjavali bi se otkazom. Tako je zakašnjeli Marokanac koji je na posao jednom došao u 11 i spavao u garderobi do 13 sati, otpušten istog trena.

Monika nijednom nije zakasnila i pokazala se kao dobra radnica zbog čega bi uvijek bila na listi unaprijed odabranih zaposlenika. "U Njemačkoj se cijeni rad i kad si dobar u svom poslu dok mi se ponekad čini da su u Hrvatskoj bitne vrijednosti koje nemaju veze sa zadanim poslom“, kaže ona.

S druge strane, pridaje se posebna pažnja vremenu i radničkim pravima. Satnice se računaju u minutu, a kašnjenje je nepoželjno i bilježi se na elektroničkim karticama. No, studenti koji se razbole kraće od pet dana imaju satnicu kao da su radili ukoliko odu kod doktora, priča Monika.

Prosječna studentska satnica 10 do 15 eura

Plaća je svima stizala redovito kao švicarski sat (uz zadržavanje novaca na nekoliko dana u hrvatskim poslovnicama). Tako je isplata kretala od 1. do 3. u mjesecu za prethodni, a do 2007. radnici i studenti dolazili su po svoju plaću ravno na tvorničku blagajnu. „Dođeš po svoju plaću nakon posla i dobiješ više od dvije tisuće eura u kuverti, opisuje Monika.

Cijena satnice ključni je motiv odlaska na rad većine sezonaca: ona za prosječnog studenta u Njemačko iznosi 10 do 15 eura s porezima. To otprilike znači oko 8 do 9 eura po satu. Većina sezonaca zbog prekovremenih sati zaradi više od stalnih radnika koji svoje prekovremene mogu pretočiti samo u slobodno vrijeme.

Put i obroci koji koštaju najmanje tri eura dodatni su trošak za sezonce zbog čega je dio Monikih kolega radio i vikendom na poslovima čišćenja ili po supermarketima. No, svi nastoje pronaći besplatan ili jeftin smještaj te tako uštedjeti novac za jesen, iako su čari života u tom milijunskom gradu neodoljive.