Sve češće i sve veće oluje, potresi, poplave te nedavno 'buđenje' najubojitijeg vulkana na planeti... samo su dio opasnih prirodnih ekstrema koji su zabilježeni tijekom povijesti, a koji i dalje prijete ljudima diljem Zemlje. Znanstvenici i istraživači tijekom dugog niza godina otkrili su i zabilježili uvjete i pojave na Zemlji koje prelaze granice naše mašte, a razvoj tehnologije, kao i svjedočanstva preživjelih, otkrivaju koliko su zapravo ti ekstremi opasni. Donosimo deset 'najgorih'.

Ogromna oluja je 15. rujna 2004. godine u Meksičkom zaljevu prošla preko znanstvenih instrumenata koji mjere visinu valova. Radilo se o uraganu 'Ivan' koji je bio na putu prema američkoj obali. Podaci koje su znanstvenici prikupili nakon oluje šokirali su mnoge. Naime, zabilježeni su valovi visoki najmanje 30 metara, te je tako zgrada od deset katova postala sinonim za najveći val koji je do sada zabilježen. Isto istraživanje pokazalo je kako su znanstvenici ranije daleko podcijenili snagu vjetrova tijekom oluja, te se procjenjuje kako su se tijekom nedavnih uragana morem slamali čak i veći valovi.

Najgori uragan

 
Neumoljivi saldo
Japanska katastrofa u brojkama..Kada smo već pisali o visokim valovima, red je da spomenemo i njihove uzročnike - uragane, među kojima se posebno ističe jedan. Uragan 'Mitch', koji je ubio oko 11.000 ljudi 1998. godine smatra se najdestruktivnijim uraganom modernih vremena. 'Mitch' je pogodio centralnu Ameriku u listopadu i studenom spomenute godine, te je uništio oko 100.000 domova zbog čega je oko 2,5 milijuna ljudi završilo na ulicama.

Uragani prosječno traju između devet i deset dana te se pomiču prema zapadu brzinom od oko 20 kilometara na sat, postupno se udaljavajući od ekvatora.

Znanstvenici uragane opisuju kao jednu od najdramatičnijih i najdestruktivnijih sila u prirodi.

Najveća količina oborina

Oko 4,6 centimetara kiše u minuti palo je na mjestu Basse Terre na Guadeloupeu 26. studenog 1970. godine, te je istog dana na mjesto Belouve na otoku Le Reunion tijekom 12 sati palo nevjerojatnih 134,6 centimetara kiše.

Prosječna godišnja količina padalina od zapanjujućih 1.143 centimetara bilježi se na području planine Waialeale na Havajima, a najveća prosječna godišnja količina padalina od nevjerojatnih 26,7 metara kiše po kvadratnom metru zabilježena je na području Cherrapunjija u Indiji.

Ubojiti 'valovi' tornada

U travnju 1974. godine jug i dio zapada SAD-a pretrpio je najgoru seriju 'udara' tornada. Tijekom 24 sata 148 tornada protutnjalo je spomenutim područjima, a materijalna šteta i ljudske žrtve zabilježene su u čak 13 saveznih država. Oko 330 ljudi je poginulo, gotovo 6.000 ih je ozlijeđeno na području od gotovo 4.000 kilometara.

Tornada nastaju tijekom grmljavinskih oluja kada se topao, vlažan zrak sudara s hladnom frontom.

Mjesto s najmanje oborina

Pustinja Atacama u sjevernom Čileu je najsuša površina na Zemlji. Pijesak boje kože koji se nalazi u toj pustinji na godinu dobije manje od 0.01 centimetara kiše. Neki dijelovi Atacame nisu 'vidjeli' kišu već 400 godina, zbog čega znanstvenici te dijelove pustinje vide kao idealne lokacije za testiranje instrumenata koji bi trebali otkriti postojanje vode na drugim planetima.

Atacama je toliko suha jer se nalazi između visokih Anda na istoku te iznimno hladne struje koja prolazi Tihim oceanom na zapadu. Tijela pokopana u toj pustinji u prethistorijskom razdoblju gotovo su savršeno očuvana kao prirodne mumije.

Najveći udar meteora u modernoj povijesti

Ranog jutra 30. lipnja 1908. godine velika i tajanstvena eksplozija vidjela se na nebu iznad istočnog Sibira. Osobe koje su nakon toga došle na mjesto eksplozije u Tunguski u sjevernoj Rusiji zatekli su katastrofalne štete, s tisućama hektara razrušene šume.

Lokalni pastir koji čuva sobove, rekao je da ga je eksplozija odbacila nekoliko metara, a vatrena kugla osvijetlila je nebo toliko jako da se, prema nekima, mogla vidjeti čak i iz Londona.

Znanstvenici sada vjeruju da je taj događaj bio uzrokovan velikim meteoritom koji se razbio prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu. Meteor je eksplodirao na visini od oko 6,4 km iznad Sibira, te je veliki energetski puls sravnio sa zemljom sve što mu se našlo na putu.

Najsmrtonosniji i najdestruktivniji potresi

Čovječanstvo je još uvijek pod dojmom nedavne katastrofe u Japanu, gdje je sjeveroistok te zemlje pogodio snažan potres od 7,2 po Richteru, nakon čega je uslijedila još gora katastrofa - veliki tsunami koji je uništio sve na svom putu. Nastradala je i nuklearna elektrana Fukushima, a katastrofa ogromnih razmjera jedva je izbjegnuta.

Svijet se sjeća i 22. svibnja 1960. kada je potres jačine 9,5 po Richteru pogodio obalno područje Čilea. Procjenjuje se da je u tom jednom trenutku 'proizvedena' jedna četvrtina seizmičke energije koju su proizveli svi potresi zajedno u prošlom stoljeću. Podaci govore da je taj potres ubio 2.000 ljudi, ranio 3.000, a oko dva milijuna ljudi završilo je bez krova nad glavama. Veliki tsunami harao je Tihim oceanom te je na svom putu uzrokovao na stotine milijuna dolara štete na Havajima, u Japanu, na zapadnoj obali SAD-a te na području Filipina.

Ipak, najdestruktivniji i najubojitiji potres modernih vremena dogodio se 1976. godine u Tangshanu, mjestu koje je smješteno sjevernoistočno od kineskog glavnog grada Pekinga. Poginulo je 242.419 ljudi, prema službenim podacima, a neslužbeni govore kako se broj mrtvih kreće oko zastrašujućih 750.000.

U sjećanju je i 'podvodni' potres iz 2004. kod obale Sumatre u Indoneziji jačine 9.1 po Richteru. Tada je podrhtavanje uzrokovalo razarajući tsunami u Indijskom oceanu, ponegdje visok i do 30 metara, koji je u 14 zemalja ubio više od 230.000 ljudi.

Najgora i najveća erupcija vulkana

Najdestruktivnija i najsmrtonosnija erupcija vulkana modernih vremena dogodila se 10. travnja 1815. na otoku Sumbwa u Indoneziji. Eruptirao je vulkan Tambora. Sve je počelo 5. travnja spomenute godine, kada je došlo do umjerene eksplozije na vrhu vulkana. Pet dana kasnije tri ''mlaza'' lave poletjela su prema nebu. Pretpostavlja se da je 50 kubičnih kilometara lave izbačeno na površinu Zemlje. Poginulo je oko 92.000 ljudi, što tijekom erupcije, što zbog gladi nakon katastrofe.

Naime, prašina i ostaci vulkana koji su završili u atmosferi uzrokovali su globalne klimatske promjene. Usjevi su uništeni na poljima od Indonezije pa sve do Amerike. U Europi i SAD-u su zabilježene klimatske anomalije - takozvane ''godine bez ljeta''.

Erupcija je ostavila krater širok 11 kilometara te dubok 500 metara, a mediji diljem svijeta izvijestili su prije nekoliko dana da se isti vulkan ponovno 'probudio'.