Zanimljivosti

I-STRATEGIJA

I-STRATEGIJA - fotka - povećana

...preuzmi OVDJE.

Letovi Osijek

91ac006324b843fa4f07880ccd270234

Raspored OVDJE.

BROŠURA ICM VU

Brošura ICM-a

Brošuru preuzmi OVDJE.

Naši donatori:

Vukovarsko-srijemska županija

vsz

Grad Vukovar

grad vukovar

Ministarstvo socijalne politike i mladih

logo mspm 1

ICM Centri

   

logo-icm  logo eryica

Saznaj više o Europskoj Uniji

euinfoos

pronilogoInfo centar za mlade Vukovar projekt je PRONI Centra za socijalno podučavanje

Zdravlje

zdravljeDruštvene promjene, koje značajno utječu na zdravlje cjelokupnog stanovništva, utječu i na mijenjanje „zdravstvene slike“ populacije mladih. Sve značajnije mjesto među zdravstvenim poteškoćama mladih danas zauzimaju poremećaji i bolesti povezane s određenim ponašanjima, navikama i stilovima življenja (prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje duhana, uživanje psihoaktivnih droga, rizično seksualno ponašanje i spolno prenosive bolesti, neprimjerena tjelesna aktivnost, kvaliteta prehrane, poremećaji uzimanja hrane i posljedice prometnih nesreća), te psihosocijalni problemi (samoubojstva i duševni poremećaji), dok je, za razliku od mnogih europskih zemalja, znatno manje izražen problem ‘‘dječjih’’ zaraznih bolesti (zahvaljujući dugogodišnjoj i ustrajnoj imunizaciji). Različita istraživanja dokazala su postojanje svih tih problema te ujedno pokazala da je znanje mladih iz područja zdravstvene zaštite i reprodukcijskog zdravlja nezadovoljavajuće. Dakle, planiranje zdravstvene zaštite za populaciju mladih treba usmjeriti prema:

 

  • preventivnim i zdravstveno-edukativnim programima
  • razvoju međusektorske suradnje
  • organiziranju zaštite uz mjesta gdje mladi žive, školuju se i rade što bi službu učinilo dostupnom, te ujedno omogućilo korištenje svih prednosti i mogućnosti djelovanja s mladima i za mlade koji su vezani uz dotično okruženje
  • uključivanju mladih u izvođenje zdravstvenih programa
  • unaprjeđivanju razvoja specifične zdravstvene zaštite i specifične edukacije liječnika
  • poticanju osnivanja i rada višenamjenskih zdravstvenih centara s multidisciplinarnim timovima
  • pravovremenom otkrivanju vodećih i prepoznatljivih poremećaja, bolesti i problema mladih
  • praćenju zdravstvenih pokazatelja i evaluaciji učinjenog

 

 


Jedno od najosjetljivijih područja adolescentnog razvoja je usvajanje spolnog identiteta te odgovornog spolnog ponašanja. Rizično seksualno ponašanje u adolescenciji može imati neposredne i dugoročne posljedice – od neposrednih kao što su neželjena (maloljetnička) trudnoća te spolno prenosive infekcije, do dugoročnih djelovanja na reproduktivno zdravlje pa i na trajanje života koje uključuju kronične upalne bolesti, problemi plodnosti te zloćudne i životno ugrožavajuće bolesti. Rizični čimbenici koji mogu pridonositi razvoju posljedica i komplikacija su rano započinjanje seksualnog života, veći broj partnera te nepotpuno poznavanje činjenica vezanih uz načine zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti. Prosječna dob stupanja u spolne odnose, prema nizu istraživanja, u Hrvatskoj je oko 17 godina za djevojke i oko 16 godina za dječake.

Seksualni odgoj - zadaća i odgovornost roditelja

Nema pravog odgovora na pitanje kada s djecom početi razgovarati o seksualnim odnosima, ali čini se da mnogi roditelji, ako uopće s djecom pričaju o tome, samu temu započinju prekasno, kada su se djeca već o seksu informirala od vršnjaka, na Internetu i preko filmova i serija te vjerojatno dobila krivu predodžbu o emotivnoj, fizičkoj, zdravstvenoj i svakoj drugoj komponenti spolnih odnosa. Prije svega, treba imati na umu da se razgovor o spolnosti i spolnim odnosima ne svodi na jedan veliki razgovor, već na kontinuiranu edukaciju. Ta je zadaća za sada, dok Hrvatska još uvijek nema uveden seksualni odgoj u školama, isključivo odgovornost roditelja. Cilj razgovora o seksualnim odnosima je odgojiti dijete da donosi pametne i odgovorne odluke, da se upozna s konceptom spolnih bolesti i načinima zaraze te da seks shvati kao dio emotivnog odnosa sa osobom do koje joj je stalo. U današnje vrijeme, kada djeca imaju pristup informacijama na svakom koraku i od najranije dobi, događa se da od mnoštva kontradiktornih i iskrivljenih informacija, ne mogu filtrirati ono što je doista važno prilikom stupanja u fizički odnos s drugom osobom. Stoga je neizmjerno važno, da najvažnije informacije dobiju od onih kojima najviše vjeruju - od roditelja. Činjenica je da tinejdžeri stupaju u seksualne odnose bez ikakva znanja o kontracepciji, mogućim rizicima za fizičko zdravlje, ali i emotivno stanje. Pod velikim su pritiskom vršnjaka i ne znaju što bi trebali misliti, osjećati i kako se ponašati u društvu osobe s kojom su "u vezi".Nije važno samo dati informaciju, već dati točnu informaciju, što zahtijeva pripremu i edukaciju samih roditelja. Temelji na kojima se razgovori o seksualnim odnosima trebaju graditi su: važnost samopoštovanja, donošenje odgovornih odluka te vrijednosti koje se ne smiju pogaziti.

Drugim riječima, prilikom stupanja u bilo koju vrstu odnosa s vršnjacima, tinejdžeri moraju imati poštovanja prema svome tijelu i svojim emocijama, a isto trebaju tražiti i pružati osobi s kojom su "u vezi". U tom kontekstu, tinejdžeri trebaju dobro razmisliti prilikom upuštanja u seksualne odnose, da svoje tijelo i duh prema kojem moraju imati poštovanja, ne dovedu u opasnost neodgovornim odlukama. Kontracepcija i njezino korištenje vrlo su važan dio odnosa zbog očuvanja psihofizičkog zdravlja, a odabir prave osobe, koja ih voli, poštuje i u koju imaju povjerenja, ključni su za očuvanje duhovno-emocionalnog zdravlja. Tu su i životne vrijednosti, poput osjećaja ljubavi, odanosti i vezanosti, koje ne treba pogaziti radi pritiska vršnjaka, popularnosti ili bilo kojeg drugog vanjskog faktora. 

S prvim znakovima puberteta dolazi razgovor o fizičkim promjenama i reproduktivnim organima i dijelovima tijela, pa je to dobra podloga za daljnje razgovore o spolnosti i seksualnosti. Isto tako, to je dobra baza za objašnjenje kako seksualni odnos funkcionira s aspekta fiziologije, kako dolazi do trudnoće i kako se ona može spriječiti. S godinama se osnovnim informacijama mogu pridodati i one praktične - kako upotrijebiti kondom, što su kontracepcijske pilule, na koje se sve načine mogu prenijeti bolesti i koje su posljedice, kako nema ništa loše u tome da se upuštanje u odnos odbije dok osoba nije emocionalno zrela i spremna i dr. A sve to, preporučaju stručnjaci, do odlaska djeteta u srednju školu.

Ukoliko se roditelji ne snalaze u svim tim temama, prepručljivo je da se educiraju u Obiteljskim centrima, s psiholozima i liječnicima i u drugim institucijama, gdje mogu dobiti kvalitetne savjete o samom pristupu, temama i načinu na koji će voditi razgovore. Roditelji trebaju učiniti sve da seksualno obrazovanje djece ne prepuste medijima i vršnjacima.

Možete potražiti više informacije na stranicama SeZaM - "Seksualna Edukacija ZA Mlade".



Znakovi i simptomi zlouporabe sredstava ovisnosti

Adolescenti su dobna skupina koja je najviše vulnerabilna za zlouporabu sredstava ovisnosti i u toj se dobi najčešće započinje s eksperimentiranjem. S obzirom da se mozak adolescenata još uvijek razvija u područjima koja reguliraju donošenje odluka, rasuđivanje i samokontrolu, oni su osobito skloni rizičnim ponašanjima, koja uključuju zlouporabu sredstava ovisnosti. Često nije lako prepoznati razliku između „normalnih“, uobičajenih promjena u adolescenciji, kao što su promjene raspoloženja i prkošenje roditeljima i nastavnicima i znakova zlouporabe sredstava ovisnosti. Postoje mnogi znakovi zlouporabe sredstava ovisnosti kod mladih, a najvažniji od njih je promjena, odnosno važno je obratiti pažnju na bilo kakve značajne promjene u fizičkom izgledu, ličnosti, stavovima ili ponašanju. Znakovi zlouporabe sredstava ovisnosti na koje posebno treba obratiti pažnju kod adolescenata su sljedeći:

 

  • Zanemarivanje obveza u školi ili kod kuće, npr. neopravdano izostajanje iz škole, loše ocjene ili opadanje školskog uspjeha, zanemarivanje obaveza, nagla nezainteresiranost za školu ili školske aktivnosti.
  • Promjene u fizičkom izgledu, zanemarivanje higijene, nedostatak energije i motivacije.
  • Problemi u socijalnim odnosima, kao što su nagle promjene u dosadašnjim odnosima, svađe s članovima obitelji, prijateljima, nastavnicima.
  • Ulaženje u rizike, kao što su nezaštićeni spolni odnosi, vožnja pod utjecajem sredstava ovisnosti i sl.
  • Pojačano trošenje novca, traženje više novaca nego prije, nestanak novca ili vrijednih stvari iz kuće.
  • Problemi sa zakonom, kao što su krađe kako bi se došlo do novca za drogu, uhićenja zbog pijanih ili drogiranih stanja, remećenje javnog reda i mira.

 

Važno je napomenuti da korisnici sredstava ovisnosti često pokušavaju prikriti simptome zlouporabe i umanjuju njihov značaj te zbog toga od inicijalne zlouporabe do njenog otkrivanja može proteći mnogo vremena. Kako vrijeme prolazi, stvara se tolerancija na sredstvo ovisnosti i osoba treba sve više i više doze kako bi postigla isti učinak, te se može razviti i ovisnost. Zbog toga je važno poznavati znakove i simptome zlouporabe sredstava ovisnosti kako bi se ona što ranije prepoznala. Tu posebno važnu ulogu imaju osobe koje su s adolescentima u svakodnevnom kontaktu – roditelji, nastavnici, školski psiholozi i pedagozi, školski liječnik. Ranim prepoznavanjem zlouporabe sredstava ovisnosti povećava se vjerojatnost za pravovremenu intervenciju odnosno poduzimanje odgovarajućih mjera sprječavanja daljnje zlouporabe i razvoja ovisnosti. Znakovi zlouporabe sredstava ovisnosti mogu varirati ovisno o tome koje sredstvo osoba koristi. Međutim postoje neki opći fizički i psihološki znakovi zlouporabe sredstava ovisnosti te promjene u ponašanju na koje je posebno potrebno obratiti pažnju:

 

Fizički znakovi zlouporabe sredstava ovisnosti

  • Pogoršanje fizičkog izgleda i osobnih higijenskih navika
  • Promjene u apetitu (gubitak ili povećanje apetita), promjene prehrambenih navika
  • Nagli gubitak težine ili dobivanje na težini
  • Promjene u navikama spavanja, nesanica, buđenje ili spavanje u neuobičajeno vrijeme
  • Ekstremna hiperaktivnost, pretjerana razgovorljivost
  • Krvave ili suzne oči, zjenice šire ili uže nego što je uobičajeno, pogled u prazno
  • Neuobičajen miris daha, tijela ili odjeće
  • Usporen hod ili teturanje pri hodu, loša koordinacija
  • Nerazgovijetan govor
  • Znojni dlanovi, tremor ruku, nogu ili glave
  • Podbuhlo lice, rumenilo ili bljedilo lica
  • Nepravilan rad srca
  • Curenje iz nosa, kašljucanje
  • Tragovi uboda igle bilo gdje na tijelu (posebno na rukama ili nogama)
  • Mučnina, povraćanje, pretjerano znojenje.

 

Psihološki znakovi zlouporabe sredstava ovisnosti

  • Promjene u ličnosti ili stavovima, bez nekog objašnjivog uzroka
  • Nagle promjene raspoloženja
  • Neraspoloženost, razdražljivost, nervoza, ljutiti ispadi
  • Razdoblja neobične hiperaktivnosti i nemira
  • Teškoće koncentracije i pažnje, zaboravljivost
  • Opći nedostatak motivacije, energije, samopouzdanja
  • Neuobičajena izoliranost, povučenost ili depresivnost
  • Letargičnost ili odsutnost mislima
  • Bezrazložna zaplašenost, tjeskoba ili paranoidnost
  • Iznenadna preosjetljivost, izljevi bijesa, uvredljivost
  • Neiskrenost i učestalo laganje.

Promjene u ponašanju zbog zlouporabe sredstava ovisnosti

  • Neopravdano izostajanje iz škole, pad uspjeha u školi, učestalo kašnjenje u školu, problemi u školi
  • Tajanstvena i sumnjiva ponašanja, vezano uz prijatelje, stvari ili aktivnosti
  • Otuđenje od članova obitelji
  • Iznenadna promjena omiljenih mjesta za druženje i izlaske
  • Iznenadna promjena prijatelja, izbjegavanje starih prijatelja, izbjegavanje razgovora o novim prijateljima, novi prijatelji su poznati korisnici droga
  • Često upadanje u nevolje (nesreće, tuče, ilegalne aktivnosti)
  • Neobjašnjiva potreba za novcem, koji može učestalo posuđivati ili krasti
  • Promjene u interesima ili hobijima
  • Novi interes za odjeću, glazbu i ostale stvari koje naglašavaju uporabu droga
  • Zahtijevanje više privatnosti, zaključavanje vrata, izbjegavanje kontakta očima
  • Nedolazak kući u dogovoreno vrijeme
  • Stalno ispričavanje za ponašanje
  • Korištenje osvježivača zraka ili parfema za skrivanje mirisa
  • Korištenje kapi za oči za maskiranje krvavih očiju ili proširenih zjenica
  • Korištenje vodice za ispiranje usta ili žvakaćih guma za prikrivanje mirisa
  • Nošenje dugih rukava i hlača kako bi se prikrili tragovi uboda iglom
  • Nedostatak novaca ili dragocjenosti u kući
  • Posjedovanje pribora za konzumaciju droga, uključujući: cigaretni papir („rizle“), lula, bong, mali papirići i komadići aluminijske folije, plastične vrećice, ostaci droga (npr. sjemenke, prah), zdrobljene tablete, igle, šprice, krvave vatice, nagorjele žlice.


Specifični znakovi i simptomi zlouporabe pojedinih sredstava ovisnosti

Znakovi i simptomi zlouporabe sredstava ovisnosti mogu varirati ovisno o vrsti sredstva ovisnosti. U nastavku su navedeni specifični znakovi i simptomi zlouporabe pojedinih sredstava ovisnosti.

  • Alkohol: nespretnost, poteškoće pri hodu, nerazgovijetan govor, pospanost, smanjena mogućnost rasuđivanja, proširene zjenice.

  • Duhan: miris duhana na tijelu ili odjeći, mrlje na prstima ili zubima

  • Psihostimulansi (kokain, ecstasy, speed, metaamfetamini): hiperaktivnost, euforija, iritabilnost, anksioznost, pretjerana razgovorljivost koju slijedi depresija, pretjerano spavanje u neuobičajeno vrijeme, duže vrijeme može ne jesti ili spavati, proširene zjenice, gubitak težine, suha usta i nos

  • Psihodepresori (benzodiazepini, barbiturati, opijati): nespretnost, poteškoće u koncentraciji, čini se kao da je osoba pijana no bez popratnog mirisa alkohola, smanjena mogućnost rasuđivanja, nerazgovjetan govor, pospanost, ograničena facijalna ekspresija, sužene zjenice

  • Halucinogeni (LSD, psilocibin, feniciklidin - PCP): proširene zjenice, bizarno i iracionalno ponašanje uključujući paranoju, agresivnost, halucinacije, promjene raspoloženja, otuđenost od drugih ljudi, zaokupljenost sobom ili nekim objektima, nerazgovjetan govor, zbunjenost

  • Inhalatori (ljepilo, aerosol, razrjeđivači): suzne oči, oslabljen vid, pamćenje i mišljenje, iscjedak iz nosa, osip oko nosa i usta, glavobolje i mučnine, intoksiciran izgled, pospanost, slaba kontrola mišića, promjene u apetitu, nepravilan rad srca, tjeskoba, razdražljivost

  • Marihuana: staklaste, crvene oči, glasan govor i neprikladan smijeh kojeg slijedi pospanost, slatkasti miris paljevine, gubitak interesa, motivacije, dobivanje na težini ili gubitak težine

  • Heroin: tragovi uboda iglom, sužene zjenice, zjenice ne reagiraju na svjetlo, znojenje, povraćanje, kašalj i šmrcanje, trzanje, gubitak apetita, spavanje u neobično vrijeme.

 



Doniranje organa

Svaka osoba je potencijalni davatelj organa, osim ukoliko se za života nije izričito i pismeno tome usprotivila. Medicinski uvjeti za to jesu da su organi i tkiva u trenutku smrti osobe pogodni za presađivanje. Liječnici u Hrvatskoj u cilju dobivanja organa većinom traže dozvolu obitelji umrle osobe, iako im Zakon omogućuje eksplantaciju organa ukoliko obitelj punoljetne osobe nije prisutna, ili se sama osoba izričito ne protivi uzimanju organa. Kako bi se donirali organi, smrt mora nastupiti u bolnici, jer se samo na tom mjestu mogu organi održati u stanju pogodnom za presađivanje. Kada osoba za vrijeme života odluči nakon smrti darovati svoje organe i tkiva s namjerom spašavanja života drugih ljudi, osnovno je da tu svoju odluku prenese svojoj obitelji i najbližim prijateljima, jer će oni biti prvi od kojih će liječnici zatražiti dozvolu za uzimanje organa. Od obitelji se očekuje da će poštovati želju umrle osobe. Isto tako, može se ispuniti donorska kartica, koja se potom nosi sa sobom i služi kao dokaz o donesenoj odluci. Donorsku karticu može se u Republici Hrvatskoj dobiti u bolnicama, ambulantama i udrugama koje se bave pravima pacijenata (npr. Hrvatska donorska mreža, www.hdm.hr). No, budući da status donorske kartice nije pravno reguliran, ima istu snagu kao i usmeno izjašnjavanje donora organa.

Dobrovoljno davanje krvi

Tko može davati krv?

Krv može davati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja koje uključuje sljedeće karakteristike:
• dob: od 18 do 65 godina,
• tjelesna težina: iznad 55 kg - proporcionalna visini,
• tjelesna temperatura do 37°C,
• krvni tlak: sistolični 90-180 mmHg, dijastolični 50-110mmHg,(vrijednosti normalnog tlaka : <139/<89)
• puls: 50-110 otkucaja u minuti,
• hemoglobin: muškarci 135 g/L, žene 125 g/L.

Tko ne smije davati krv?

Oko 10% darivatelja se tijekom pregleda odbije. Oni mogu biti privremeno ili trajno odbijeni. Razlog odbijanja uvijek je opasnost od uzimanja krvi za darivateljevo zdravlje ili opasnost od krvnih pripravaka za bolesnikovo zdravlje. Krv ne smiju davati osobe koje bi time oštetile svoje zdravlje ili bi njihova krv mogla ugroziti bolesnikovo zdravlje.

Trajno odbijanje darivatelja:
1. Trajno se odbiju od davanja krvi osobe koje su bolovale ili sada boluju od teških kroničnih bolesti dišnog i probavnog sustava kao i osobe koje boluju od bolesti srca i krvnih žila, zloćudnih bolesti, bolesti jetre, AIDS-a, šećerne bolesti, živčanih i duševnih bolesti.
2. Trajno se odbijaju osobe s ponašanjem visokog rizika:
- ovisnici o alkoholu ili drogama,
- muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima (homoseksualni odnosi),
- žene i muškarci koji su imali spolni odnos s prostitutkama,
- osobe koje često mijenjaju seksualne partnere (promiskuitetne osobe),
- osobe koje su uzimale drogu intravenskim putem,
- osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja),
- osobe koje su HIV-pozitivne,
- seksualni partneri gore navedenih osoba.

Privremeno odbijanje darivatelja:
Privremeno se od davanja krvi odgađaju osobe:
- s lakšim akutnim bolesnim stanjima (prehlade, poremetnje probavnog sustava, smanjenog željeza u krvi i sl.),
- nakon operativnih zahvata,
- nakon primanja transfuzija, primanja nekih cjepiva,
- s lakšom poremetnjom krvnog tlaka, te
- žene za vrijeme menstruacije, trudnoće i dojenja.

Osobe koje uzimaju lijekove obvezno to moraju reći liječniku tijekom liječničkog pregleda prije davanja krvi. Lijekovi se mogu prenijeti krvlju i u bolesnika izazvati neželjeno djelovanje.
Postati darivatelj krvi je privilegija koja sadrži i odgovornost prema bolesniku.

Tko je dobrovoljni darivatelj krvi?

Definiciju dobrovoljnog darivatelja krvi odredila je Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni Crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.

Dobrovoljni darivatelj krvi je osoba koja daruje krv, plazmu ili stanične dijelove krvi po svojoj slobodnoj volji i ne prima za to nikakvu nadoknadu, ni novčanu niti na način koji se može smatrati nadomjestkom novca. Skromna uspomena (dar) i osvježenje nakon davanja krvi prihvatljivi su za dobrovoljno davalaštvo krvi.

Kako se daje krv?

Davanje krvi je jednostavan postupak.
Svako davanje krvi uključuje provjeru zdravstvenog stanja darivatelja:
• Provjera količine željeza u krvi: brzom metodom iz kapljice krvi dobivenom laganim ubodom u jagodicu trećeg prsta.
• Kratki razgovor s liječnikom: provjera Vašeg dosadašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja.
• Liječnički pregled: uključuje provjeru krvnog tlaka i provjeru rada srca.

Nakon što je na temelju prethodnih provjera utvrđeno da darivatelj smije dati krv započinje postupak uzimanja krvi:
• Darivatelj krvi je udobno smješten na krevetu za davanje krvi.
• Iskusan zdravstveni tehničar odabire venu u lakatnoj jami i bezbolno uvodi iglu u venu.
• Igla je povezana s plastičnom vrećicom u koju se daje krv.
Postupak davanja krvi traje 8 do 12 minuta.

Koliko se puta smije davati krv?

U Hrvatskoj, muškarci darivatelji krvi smiju dati krv do 4 puta godišnje s razmakom između davanja od 3 mjeseca. Žene, darivatelji krvi smiju dati krv do 3 puta godišnje s razmakom između davanja od 4 mjeseca.



Hrana ima jako veliku ulogu u našim životima i sretni smo da možemo osjećati okuse i mirise. Hrana nam je potrebna kao gorivo za pokretačku snagu našeg tijela, kao i za izgradnju i reguliranje raznih tjelesnih funkcija. Da bismo preživjeli – svi moramo jesti, no ne jedemo samo onda kad nam je to neophodno. Ponekad jedemo zato što smo gladni, a ponekad uzimamo ili odbijamo hranu i zato što se osjećamo tužnima, razočaranima ili nesretnima. Tada nastaju problemi. Što ćemo jesti, kada i gdje ovisi o puno toga. Sve prisutna “brza hrana” i hrpe kaloričnih grickalica tjeraju nas da brinemo o našim tijelima, da pazimo na pravilnu prehranu i da pritom redovito vježbamo.

U svakodnevnoj je prehrani jako važna ravnoteža, količina i raznovrsnost pripremljene hrane. Osnovne hranjive tvari su: ugljikohidrati, bjelančevine, masnoće, vlakna, vitamini, minerali i voda.

Što je poremećaj u prehrani?

Poremećaj u prehrani često je povezan s našim osjećajima. Istraživanja su pokazala da je poremećaj u prehrani u direktnoj vezi sa osjećajem mržnje prema vlastitom tijelu i nedostatka samopouzdanja. Neki ljudi vjeruju da će uzimanjem previše ili premalo hrane riješiti nagomilane probleme i brige, time što će nesređene osjećaje usmjeriti ka svom izgledu. Takve su osobe u pravilu vrlo šutljive, sklone sitnim lažima i izbjegavanju svih situacija koje uključuju uzimanje hrane. Dobar dio nastoji u svemu biti savršen, npr. u školi ili na poslu, ali unatoč izvrsnim rezultatima o sebi ima nisko mišljenje. Utjehu pokušavaju pronaći u hrani, no konačni ishod takvih pokušaja često rezultira opasnim poremećajem u prehrani. U posljednje su vrijeme takvi poremećaji u velikom porastu. Jako su opasni za zdravlje pa ih treba liječiti prije nego što izmaknu kontroli.

Koji su glavni poremećaji u prehrani?

Postoje tri glavna oblika poremećaja u prehrani. To su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje.

Anoreksija nervoza je poremećaj u prehrani (ponekad i smrtonosan!) koji se očituje u samoizgladnjivanju, obično zato da se bude mršaviji. Osoba koja pati od anoreksije misli da je debela i kad to nije, i jest će što je moguće manje kako bi izgubila na težini. Oboljeli od anoreksije često lažu o količini hrane koju jedu, skrivaju se pod širokom odjećom i skloni su pobolijevanju. To je opasna bolest – anoreksičnim djevojkama izostaje mjesečnica, ne rasti im grudi, kosti postaju krhke i lako pucaju, a ponekad im nekontrolirano izraste i sloj dlaka. Veliki je problem taj što u današnjem društvu, gdje je mršavost poželjna osobina, okolina ne primjećuje da je djevojka postala odveć mršava. Zbog toga se mnogo oboljelih od anoreksije već nalazi u naprednom stadiju bolesti prije nego što okolina shvati da s njima nešto nije u redu. Ako primijetiš da tvoja prijateljica odbija hranu, da pred tobom nikad ne jede, da postaje sve mršavija i da se skriva pod širokom odjećom, pokušaj s njom razgovarati. Ako prizna da ima problem, nagovori je da porazgovara s roditeljima, nastavnikom ili nekom drugom odraslom osobom. Oboljeli od anoreksije svakako trebaju stručnu pomoć.

 

Ljudi koji boluju od bulimije nervoze isprva jedu velike količine hrane, a zatim je se pokušavaju riješiti namjernim izazivanjem povraćanja ili pak uzimanjem veće doze laksativa koji ih neprestano tjeraju na nuždu. Budući da je tijelo naučeno da brzo upija hranu, težina zapravo ostaje ista, pa bulimija nije tako očita kao anoreksija iako nije ništa manje opasna. Štoviše, i ona može biti smrtonosna. Osim opasnosti da tijelo neće primiti dovoljnu količinu hrane i da će zbog toga prestati rasti, namjerno izazivanje povraćanja također šteti i caklini na zubima, trbuhu i srcu. Oboljeli od bulimije isprva povraćaju jednom dnevno, a kako bolest napreduje, rade to sve češće.  Bulimičari se redovito stide svojih postupaka i spram svojih postupaka osjećaju gađenje, pa je manje vjerojatno da će sami potražiti pomoć ili razgovarati o svome problemu. Izlječenje može trajati prilično dugo, a ponekad se ta čudna navika povraćanja može vratiti i nakon izlječenja. Oboljeli od bulimije priznat će svoj problem tek onda kad padnu u pravi očaj, a to može biti prekasno.

 

Svi mi ponekad pojedemo previše, no osobe koje to rade svakog dana boluju od poremećaja nazvanog kompulzivno prejedanje. Oni poput bulimičara unose u svoj organizam velike količine hrane, no pritom ne izazivaju namjerno povraćanje. Na taj način postaju pretili što itekako utječe na njihovo zdravlje. Takvi ljudi nemaju kontrolu nad količinom hrane koju pojedu, a često i ne gledaju što jedu. Bitno je napomenuti da se jednokratno prejedanje nikako ne smije pomiješati s kompulzivnim prejedanjem jer svima je ponekad teško reći: “Dosta mi je keksa!” ili “Par bombona mi je dovoljno!”. Zabrinuti se treba onda kada nas u pražnjenju hladnjaka nitko ne može zaustaviti. Oboljeli od ovog poremećaja u prehrani također moraju potražiti stručnu pomoć jer ovakva stanja ne mogu riješiti.

Tko može oboljeti od takvih poremećaja?

S vremena na vrijeme, svi se možemo zabrinuti nad količinom hrane koju pojedemo, no to ne znači nužno da bolujemo od poremećaja u prehrani. Od ukupnog broja oboljelih, čak 90% predstavljaju žene i djevojke, a u porastu je i broj bolesnih mladića. Ne postoje čvrsta pravila: oboljeti mogu svi, u bilo kojoj dobi, u bilo kojem podneblju ili kulturi. Dokazano je da u društvima u kojima mediji izrazitije naglašavaju vitkost kao važni i neizostavni dio ljepote, boluje veći broj žena nego u društvima koja toleriraju višak kilograma.

Za većinu žena teško je ili gotovo nemoguće približiti se suvremenom idealu ljepote bez opasnosti po zdravlje. Također, čest je slučaj da snažni osjećaji poput ljutnje, krivnje ili tuge, ili pak raskid s partnerom ili promjena škole i prijatelja, također mogu izazvati jedan od spomenutih poremećaja. Takve osobe vjeruju da su “manje vrijedne” i da je nekontrolirano uzimanje hrane samo dokaz njihove nemoći i nesposobnosti. Svima je njima potrebna stručna pomoć.



Poremećaji u prehrani

Ljudi koji boluju od poremećaja u prehrani teško mogu shvatiti da im je potrebna pomoć, no kad to jednom ipak shvate i obrate se stručnjaku, osjetit će veliko olakšanje. Za početak je dovoljan i običan razgovor . Prvi korak u traganju za pomoći jest priznanje i prihvaćanje činjenice da bolujemo od spomenutih poremećaja. Nakon toga valja posjetiti stručnjaka koji razumije razne oblike ponašanja i s kojim možemo popričati o duboko sakrivenim izvorima naših problema. Postoje mnogi oblici terapije i oporavka, a za koji se valja odlučiti ovisi od osobe do osobe. Neki tretmani uključuju bolničko liječenje, a za neke je dovoljna grupna ili individualna psihoterapija na kojoj se gubi osjećaj izoliranosti i samoće. Put do konačnog oporavka nije ni jednostavan ni lagan, no svakako uključuje stručnu pomoć, promjenu načina ishrane, redovitu tjelovježbu i puno rada na samome sebi. Bolje je spriječiti nego liječiti, pa zato dobro pripazite što i koliko jedete, kako se jednoga dana i vi ne biste pojavili u obližnjoj ambulanti s tužnom rečenicom: “Doktore, mislim da bolujem od opasnog poremećaja u prehrani. Možete li mi pomoći?”

Zagreb:  Udruga Nada
Ksaver 200
GSM: 098 16 39 419
http://www.hope.hr/

Rijeka: Udruga Libella
tel:  +385 (51) 332-511, 659 –182
http://klub.posluh.hr/libella/

Ovisnosti

Važno je što prije potražiti stručnu pomoć. U školskom okruženju može se javiti školskom psihologu ili pedagogu, u savjetovalište za mlade ili liječniku opće medicine. U Hrvatskoj je razvijena mreža centara za prevenciju ovisnosti, čiji popis po županijama možete pronaći na sljedećoj stranici:

Doniranje organa

Hrvatska donorska mreža

Zaklada Ana Rukavina

Spolni razvoj djece i mladih


 

 

 

 

 

Danas nosite šarene čarape za podršku osobama s Downovim sindromom!

DS sarene carape

Prvoga se dana proljeća, 21. ožujka, obilježava se Svjetski dan Downova sindroma. Taj datum predstavlja tri kopije kromosoma 21 koji je jedinstven za osobe s tim sindromom. Simbol ovog dana su šarene čarape, jer ih osobe s Downovim sindromom ne mogu upariti. Diljem svijeta javne oblače šarene čarape kako bi upozorili na probleme s kojima se susreću osobe s Downovim sindromom.

Opširnije...

Omiljeni studentski napitak – mitovi o ispijanju kave

Mmmmm, kava! Omiljeni studentski napitak. Često se pije ujutro, kako bismo se razbudili prije odlaska na predavanja ili na ispit ili, pak kasno navečer, u gluho doba noći, kako bi nam dala energiju i razbuđenost za učenje.

Opširnije...

Plan dobrovoljnog darivanja krvi za 2016. godinu

svaki-5-min php

Dobrovoljni davatelji krvi su nacionalno bogatstvo svake zemlje, stoga budite plemeniti i darujte svoju krv. Ovdje saznajte plan dobrovoljnog darivanja krvi za 2016. godinu koje će biti u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Vukovar.

Opširnije...

Što je najzdravije jesti za doručak?

Thinkstock

Je li stvarno istina da preskakanje doručka može biti loše po zdravlje? Što je uopće najzdravije jesti ujutro? Novo istraživanje pokazalo je da muškarci koji preskaču doručak imaju 27 posto veću vjerojatnost od srčanog udara, a konzumacija hrane u jutarnjim satima može učinkovito štititi i od pretilosti.

Opširnije...

Svjetski dan mozga 22.07.

mozak

Mozak je najvažniji ljudski organ, težak oko 1,3 kilograma, bez njega ne bi znali tko smo i što smo, u njemu su pohranjena naša sjećanja i odvijaju se naša mišljenja, ideje i strahovi, središnji je organ za ravnotežu i zbog svega toga valja ga čuvati i zaštiti od bolesti, poručuju iz Hrvatskog društva za prevenciju moždanog udara (HDPMU) u povodu današnjeg prvog obilježavanja Svjetskog dana mozga.

Opširnije...

5 načina kako pobijediti stres

Studiranje, unatoč svim svojim prednostima za sve više studenata postaje sve veći izvor stresa, pogotovo kada se u kombinaciji nađe neki studentski posao i nastojanje vođenja aktivnog društvenog života.

Opširnije...

Ovisnost o sunčanju kao ovisnost o drogama

sunčanje

Otprije je poznato da izlaganje sunčevim zrakama bez odgovarajuće zaštite može uzrokovati rak kože, no unatoč čestim upozorenjima broj oboljelih od melanoma i ostalih oblika raka kože svake godine u svijetu je sve veći, a grupa američkih znanstvenika došla je do zaključka da bi uzrok tomu mogla biti ovisnost pojedinaca o ultraljubičastim zrakama koju su usporedili s ovisnošću o drogama. Tijelo razvija potrebu za pretjeranim izlaganjem UV zracima.

Opširnije...

Svi studenti će imati osam godina besplatnog zdravstvenog osiguranja!

studenti2

Vlada je ipak odlučila da će svi studenti imati pravo na besplatno zdravstveno osiguranje osam godina od dana upisa fakulteta.

Opširnije...

Svjetski dan šećerne bolesti 14. studenog

Svjetski dan šećerne bolesti ove godine se obilježava pod sloganom „Šećerna bolest: Zaštitimo našu budućnost“ i petogodišnjom porukom „Šećerna bolest: Edukacija i prevencija“.

Opširnije...

Zašto je tjelovježba važna?

Tjelovježba je bitna za održavanje tjelesnog i duševnog zdravlja. Vježbati se može na mnogo načina: od laganog trčanja do žestokog postizanja kondicije. No, bez obzira na vrstu, tjelovježba mora biti redovita.

Opširnije...

Potkategorije

Informacije

vremenskaprognoza

Vremenska prognoza

 

 

 

pomoc

Hitna pomoć Vukovar

032/441-298

 

 

 

policijskapostajavukovar

policijska postaja Vukovar

032/342-132

 

 

 

eljeznickikolodvor

željeznički kolodvor

060/333-444

autobusnikolodvor

autobusni kolodvor
060/337-799

 

 

 

 

Najava događaja

Uto Velj 21, 2017 @18:00 -
Promocija knjige "Vidim te"

ŠTO: Promocija knjige "Vidim te" - Tata Slaven

KADA: 21. veljače 2017. u 18:00 sati 

GDJE: Gradska knjižnica Vukovar

Čet Ožu 02, 2017 @20:00 -
Predstava "Parovi"

ŠTO: Predstava "Parovi" - Teatar Gavran

KADA: četvrtak, 2. ožujka 2017. u 20:00 sati

GDJE: Hrvatski dom Vukovar

Cijena ulaznice: 40 kuna parter/30 kuna balkon

Kalendar

Veljača 2017
P U S Č P S N
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 1 2 3 4 5

 knjiznica

Partneri

Potraži nas na fejsu

facebook 

eurodesklogo eyp1gzm

HZZ - ponuda poslova

Hrvatski zavod za zapošljavanje

Pregled slobodnih radnih mjesta
  • Opis posla: RAZVOJ, Kategorija: STRUČNJACI IZ PODRUČJA INFORMATIKE I TEHNIČKIH ZNANOSTI, Rok za prijavu: 28.02.2017, Mjesto rada: ŽUPANJA, Općina: ŽUPANJA, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

  • Opis posla: UČITELJ/UČITELJICA RAZREDNE NASTAVE, Kategorija: PROFESORI, NASTAVNICI I STRUČNJACI ZA OBRAZOVANJE, Rok za prijavu: 25.02.2017, Mjesto rada: VUKOVAR, Općina: VUKOVAR, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

  • Opis posla: OCIJALNI RADNIK/RADNICA - STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA RAD, Kategorija: STRUČNJACI IZ DRUŠTVENOG, HUMANISTIČKOG I UMJETNIČKOG PODRUČJA, Rok za prijavu: 24.02.2017, Mjesto rada: ŽUPANJA, Općina: ŽUPANJA, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

  • Opis posla: IZVOĐENJE RAZREDNE NASTAVE U ŠKOLI, Kategorija: PROFESORI, NASTAVNICI I STRUČNJACI ZA OBRAZOVANJE, Rok za prijavu: 25.02.2017, Mjesto rada: BABINA GREDA, Općina: BABINA GREDA, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

  • Opis posla: IZVOĐENJE NASTAVE, Kategorija: PROFESORI, NASTAVNICI I STRUČNJACI ZA OBRAZOVANJE, Rok za prijavu: 23.02.2017, Mjesto rada: ŽUPANJA, Općina: ŽUPANJA, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

ICM Vukovar