Zanimljivosti

Zabrana korištenje mobitela [...]

bicikl

Prije nekoliko dana hrvatski Sabor je radio preinake u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama te je po novom zabranjeno korištenje mobitela tijekom vožnje na biciklu. Učinite li ipak to, platit ćete kaznu od 500 kuna! Evo što još ne smijete raditi dok se vozite na biciklu.

Help Balkans

HelpBalkans

U tragediji koja je zadesila tri države, brojne obitelji ostale su bez krova nad glavom. U želji da omoguće pomoć na najosobniji način, tri mlade osobe kreirale su projekt HelpBalkans. Pogledajte, pročitajte, doprinesite i što je najvažnije - podijelite priče koje vas dojme kako bi se pomoglo što većem broju unesrećenih obitelji.

Video

golub

Želiš se informirati, pokrenuti i uključiti u kampanju za mlade?

Klikni ovdje.

Besplatni telefon

zrtva sudskiproces

Ukoliko ste žrtva u sudskom procesu i ne znate kome se obratiti za pomoć

kliknite ovdje.

 

Knjige

knjiga

Ukoliko želiš naučiti kako čuvati i održavati knjige

klikni ovdje.

Karnevali

karneval

Popis karnevala u Hrvatskoj za 2014. godinu pogledaj

ovdje.

Naši donatori:

Vukovarsko-srijemska županija

vsz

Grad Vukovar

grad vukovar

ICM Centri

   

logo-icm  logo eryica

Saznaj više o Europskoj Uniji

euinfoos

pronilogoInfo centar za mlade Vukovar projekt je PRONI Centra za socijalno podučavanje

OKOLIŠ I EKOLOGIJA

ekologija i okoliProizvodnja, transport i korištenje energije u velikoj mjeri utječu na okoliš i ekosisteme. Kod energije utjecaj na okoliš je gotovo uvijek negativan, od direktnih ekoloških katastrofa poput izlijevanja nafte, kiselih kiša i radioaktivnog zračenja do indirektnih posljedica poput globalnog zatopljenja. Budući da će energetske potrebe čovječanstva nastaviti rasti u idućih nekoliko desetljeća, nužno su neophodne mjere kojima bi se utjecaj eksploatacije energije na okoliš smanjio na najmanju moguću mjeru. Najopasniji izvori energije trenutno su fosilna goriva, tj. ugljen, nafta i prirodni plin, a potencijalnu opasnost predstavlja i iskorišteno radioaktivno gorivo iz nuklearnih elektrana (visoko radioaktivni otpad). Fosilna goriva su opasna zbog toga jer sagorijevanjem ispuštaju velike količine ugljičnog dioksida, a radioaktivni otpad je opasan jer utječe na strukturu organizama na vrlo bazičnom nivou.

Ogroman postotak svjetske energije još uvijek se dobiva iz ekološki neprihvatljivih izvora energije, pogotovo fosilnih goriva koja su još uvijek dominantan izvor energije. Kako je osnova fosilnih goriva ugljik, normalnim sagorijevanjem tog goriva nastaje ugljični dioksid (CO2) koji je staklenički plin. Taj ugljični dioksid većinom završava u atmosferi i svojim stakleničkim učinkom uzrokuje globalno zatopljenje. Još opasniji je plin koji se oslobađa prilikom nepotpunog sagorijevanja goriva (sagorijevanja bez dovoljne količine kisika), a to je ugljični monoksid (CO). Ugljični monoksid je izuzetno otrovan plin bez boje, okusa ili mirisa, a koncentracija od samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt nakon 15 minuta disanja.

Trenutno niti jedno fosilno gorivo nije sasvim pročišćeno, pa se prilikom sagorijevanja otpuštaju još neki štetni plinovi poput sumpornog dioksida ili dušikovih oksida. Ti plinovi kasnije reagiraju s vodenom parom u oblacima i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne i dušične kiseline - kisele kiše, a te kiše djeluju izrazito štetno na čitave ekosisteme koje zahvaćaju. Kod sagorijevanje nekih izvora energije nastaju i sitne čestice minerala koje kasnije tvore pepeo, ali jedan dio tih čestica diže se u atmosferu nošen vrtlogom dima i te čestice su također vrlo opasne za zdravlje.

 


Utjecaj pojedinih izvora energije na okoliš

Postotak uporabe ekološki prihvatljivih obnovljivih izvora energije još je uvijek na globalnoj skali zanemariv tako da ekološki problemi kao posljedica pretjerane uporabe fosilnih goriva zaslužuju posebnu pažnju ne samo sa energetskog već svakako i sa ekološkog gledišta. Različiti izvori energije imaju različite utjecaje na okoliš u kojem se ti izvori energije proizvode, transportiraju ili koriste. Na slici desno prikazan je površinski ozon kao primjer utjecaja velikog korištenja goriva na kvalitetu zraka. Površinski ozon nastaje kad na ustajalom zraku i sunčanom vremenu dušikov oksid reagira s hlapljivim organskim spojevima. Dušikov oksid na površini obično nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, a hlapljivi organski spojevi nastaju iz dima od goriva, raznih otapala i sličnog. Površinski ozon može upaliti dišne putove i smanjiti radni kapacitet pluća, izazvati draženje očiju i nosa, te općenito smanjiti sposobnosti ljudi prilikom obavljanja normalnih poslova. Površinski ozon je samo jedan u nizu problema koji su povezani s energijom, a opis ostalih učinaka pojedinih izvora energije na okoliš dan je u nastavku:

 

  • Fosilna goriva – ova vrsta goriva ima daleko najveći negativni utjecaj na okoliš. Sagorijevanjem fosilnih goriva u atmosferu se ispuštaju ogromne količine ugljika koji se milijunima godina taložio i onda bio prekriven slojevima stijena i zemlje. Taj isti ugljik u atmosferi sad tvori ugljični dioksid koji je staklenički plin i time znatno utječe na temperature na Zemlji.
  • Bioenergija (biogoriva) – biogoriva stvaraju iste probleme kao i fosilna goriva, ali budući da se proizvodnjom biogoriva zatvara ugljični ciklus, biogoriva su manje štetna od fosilnih goriva. Zatvaranje ugljičnog ciklusa znači da biljke koje se koriste za proizvodnju biogoriva prilikom rasta iz atmosfere uzmu određene količine ugljika koji se kasnije vraća u atmosferu izgaranjem tih biogoriva. Kod fosilnih goriva taj krug nije zatvoren, tj. ugljik se samo ispušta u atmosferu.
  • Solarna energija – iako energija Sunca ima ogroman potencijal, zbog male iskoristivosti bilo bi potrebno prekriti velike površine da se dobije iole ozbiljnija količina iskoristive energije. Takvo rješenje ekološki je prihvatljivo samo u područjima u kojima nema vegetacije, tj u pustinjama, a u „zelenim“ područjima to bi stvorilo preveliki negativni učinak na okoliš. Instaliranje solarnih kolektora ili solarnih ćelija na krovovima kuća gotova da nema negativnog učinka na okoliš.
  • Energija vjetra – sama proizvodnja energije iz vjetra nema ozbiljnijeg negativnog učinka na okoliš. Gledano iz ekološkog aspekta, jedina ozbiljnija zamjerka vjetroelektranama je negativan utjecaj na ptičje populacije, tj. elise vjetrenjača ubijaju ptice. Kao manje zamjerke vjetroelektranama navodi se vizualno zagađivanje okoliša, uništavanje netaknute prirode gradnjom pristupnih cesta do vjetrenjača i generiranje zvuka niske frekvencije koji negativno utječe na zdravlje ljudi (ometaju spavanje, izazivaju glavobolje, mogu izazvati anksioznost).
  • Energija vode – iskorištavanjem energije vode ne stvara se nikakvo zagađenje okoliša, ali sami infrastrukturni objekti mogu znatno utjecati na okoliš. Tako se gradnjom velikih brana poplavljuju velike površine i dižu razine podzemnih voda, a to može promijeniti cijeli lokalni biosustav. Dodatni problem je presijecanje prirodnih tokova vode i time presijecanje ruta kretanja pojedinih vodenih životinja.
  • Nuklearna energija – sama proizvodnja energije u nuklearnim elektranama iznimno je čist proces. Nama stakleničkih plinova ili drugih zagađenja, jedno dolazi do zagrijavanje vode koja se koristi za hlađenje reaktora, pa to može utjecati na biosustave. Najveći problem kod nuklearnih elektrana je upotrijebljeno gorivo koje je izuzetno radioaktivno i mora biti pohranjeno više stotina godina u posebnim skladištima pod zemljom.

Geotermalna energija – iskorištavanjem geotermalne energije ne dolazi do zagađenja okoliša. Isto kao i kod ostalih obnovljivih izvora energije i kod iskorištavanja geotermalne energije moraju se izgraditi neki infrastrukturni objekti, ali utjecaj tih objekata na okoliš je zanemariv kad se gleda količina proizvedene energije.



Da je ekološki način života apsolutno in, znaju već i ptice na grani. Ekologija je definitivno prestala biti “tamo neki problem” i postala briga i zadaća svakog pojedinca. Kako mi u svojem domu možemo pridonijeti ovoj misiji, a da pritom ne potrošimo puno novca? Koji je najlakši i najbrži način da svoj dom pretvorimo u istinsko “zeleno” carstvo i tako doprinesemo svojoj, ali i dobrobiti budućih generacija?

Žaluzine su odličan izolator

Prostora prvenstveno mora biti maksimalno funkcionalan, i sa što manjom potrošnjom energenata. Kada govorimo o prodoru sunčeve svjetlosti u prostor, ona dolazi kroz staklene površine (prozore i vrata). Oni su najčešće najveći “neprijatelj“ gubitka energije po pitanju hlađenja i grijanja prostora.

U kućanstvu, na različite načine možemo doprinositi “zelenom životu“. Potrebno je smanjiti potrošnju vode, smanjiti potrošnju eleketrične energije i koristiti odgovarajuće fluorescentne žarulje, preispitati svoje potrošačke navike (kupovati i koristiti samo ekološki pakirane prozivode te tražiti deterdžent, sapun i sredstva za čišćenje koja nose ekološki znak), reciklirati sve što se može reciklirati (plastika, ostaci voća i povrća, papir, karton, staklo i konzerve) i poticati proizvođače na odgovornost za recikliranje potrošenih i rabljenih strojnih dijelova u proizvodima kao što su TV, računala...

Ukoliko vaši prozori i vrata nisu dobri izolatori od vanjskih utjecaja, postoji rješenje kako smanjiti gubitke topline. Primjerice, folije za stakla koja ne privlače toplinu, a odličan su izolator i žaluzine na prozorima koje se postavljaju na fasadu ili u interijer.

Od ostalih trikova u kući kako “živjeti zeleno” izdvajamo indukcijske ploče za kuhanje (smanjena potrošnja električne energije), plinske ploče za kuhanje iz čijih plamenika je plamen usmjeren prema gore, pod manjim kutem u odnosu na zdjelu (smanjenje potrošnje plina), ekološki prihvatljiva perilica (troši manje vode). Nadalje, potrebno je birati slavine na senzor koje nas ograničavaju da vodu koristimo samo za vrijeme određene radnje, npr. pranja ruku. Važno je i recikliranje. Odvajajte papir, staklo, plastiku, metal. Na taj način se ista sirovina može reciklirati i ponovno upotrijebiti za izradu nekog drugog proizvoda.

Zračite dom impulsno

Želite da i vaše dijete u vašim godinama ima pitku vodu iz slavine, zar ne? Zato čuvajte rezerve vode. Primjerice, ekološki prihvatljiva slušalica za tuš može se za svega 150 kuna kupiti u supermarketu, a smanjit će potrošnju vode kod tuširanja za čak 40 posto, pružiti vam mekši i nježniji mlaz vode u kojem ćete istinski uživati.

U vašem će domu biti puno zdravije boraviti zamijenite li umjetne osvježivače prostora mirisnim svijećama i eteričnim uljima.

O romantičnom ugođaju uz svjetlo svijeće i ptice na grani znaju, a eterična ulja zimi čak ne morate niti kupovati, dovoljno je na radijator ili peć staviti koricu omiljenog agruma, eterična ulja već su u njoj!

Nabavkom dvaju atraktivnih pletenih sanduka osigurat ćete novi sjaj predsoblju, boravku ili balkonu, dodate li im jastučiće na njima ćete moći i sjediti, uvijek će vam dobro poslužiti kao dodatni taburei kad imate više gostiju nego sjedećih mjesta, a u njima sve vrijeme možete odvajati papir i plastiku za reciklažu.

Kupite si onu ukrasnu zdjelicu s poklopcem koju ste vidjeli u izlogu kod Kineza, onu koju biste već odavno bili kupili samo da ste joj mogli naći namjenu u svom domu - namijenite je za skupljanje starih baterija i napravit ćete višestruko korisnu investiciju: obogatit ćete prostor novim detaljem, vodeći brigu o prirodi osjećat ćete se bolje, a vaša djeca u budućnosti neće morati izdvajati ogromne količine novca kako bi se saniralo vaše smeće.

Pratite vremensku prognozu i pranje većih količina rublja obavite za burnih, vjetrovitih dana, bez obzira imate li sušilicu ili ne - pa što može ljepše mirisati od čistog rublja sušenog na buri?!

Zračite svoje domove impulsno, širom otvorite prozore na minutu-dvije, dopustite mirisu prirode da bude dio vaše obitelji.

Zidovi i pod od drva

S obzirom da današnji svakodnevni život ne funkcionira bez zagađivača, teško je u potpunosti živjeti zeleno.

No, na osobnom nivou svakako možemo biti malo štedljiviji i realniji u svojim potrošačkim apetitima. Prije svega važna je svakodnevna svjesnost pri upravljanju i uživanju u našim kućanstvima - smanjiti potrošnju vode, električne energije, koristiti što prirodnija sredstva i materijale, ciber zanimacije zamijeniti izlascima u prirodu i sl. Sve od navedenog štedi i naš budžet.

Što se tiče dizajna interijera, uvijek prednost ima korištenje prirodnih materijala (drvo, metal, kamen, pamuk...) umjesto plastike, sintetike i sl.

Danas je poznata činjanica da mnogi materijali koji se koriste u gradnji zrače i nisu pogodni za naše zdravlje (beton, neke od gips ploča, laminati i sl.). Za zidove je preporučljivo koristiti ciglu ili drvo, a za podove drvo, kamen, keramiku.

Kuće budućnosti su pasivne

Živjeti zeleno jest imati svijest o okolišu, o prirodi i o stvarima koje sežu dalje od novih mobitela, kredita ili pukih populističkih TV programa i istinski razmišljati o svojoj djeci i generacijama koje dolaze.

U samoj fazi projektiranja, a ukoliko neki stambeni prostor još nije izveden, bilo da se radi o kući ili stanu, možete koristiti razne materijale s većim ekološkim momentom. Veliki stupanj izolacije, dobra građevinska stolarija, dispozicija prostorija u stanu/kući kako bi imale najveću energetsku efikasnost uz najmanje troškove su samo neki od principa kako stvoriti ekološki dom.

Pasivna kuća na primjer djeluje po principu kombinacije dobrih izolacijskih svojstava same građevine, uporabe ventilacijskih sustava, toplinskih crpki i pretvornika, fotonaponskih ćelija te raznih izmjenjivača zraka, a sve u funkciji dobivanja najvećeg energetskog učinka. Samim time će se drastično smanjiti troškovi režija u budućnosti, ali je, kod ovog načina potrebna veća početna investicija. Da se razumijemo, investicija nije trošak! Ali je ipak potrebna! Sljedeća mogućnost stvaranja ekološkog doma jest niskoenergetska kuća (ili pak tzv. Sokratova kuća), i ona je, na neki način preteča pasivnoj kući.

Njen glavni princip jest maksimalno korištenje sunčeve energije/topline, a to utječe na organizaciju prostora i već prije spomenutu dispoziciju prostorija. Trebala bi biti postavljena prema jugu, sa otvorenim trijemom kako u ljetnim mjesecima sunčeve zrake ne bi ulazile u prostor, a u zimskim kako bi grijale taj isti prostor. Isto tako, dnevne zone stambenog prostora bi se trebale postaviti također ka jugu ili pak na osunčanije strane. Ukoliko se slijede sva pravila prilikom projektiranja i izvedbe pasivne kuće, izračunato je da je za zagrijavanje takvog prostora potrebno samo 40 kWh/m2 energije što je sukladno sa 2,7 l loživog ulja, pa se ova kuća još popularno naziva i “trolitarska kuća”.

Svi mi možemo iskoristiti resurse koje imamo kako bismo uistinu krenuli “živjeti zelenije”, a pri tome i uštedjeli. Na početku i najlakši način da počnemo jest da bi trebali pokušati korigirati potrošnju svih režija. Štedite vodu - kod pranja suđa, kod tuširanja, kod bilo kojeg drugog korištenja; štedite struju, gasite svjetla pri izlasku iz prostorije, isključujte aparate ukoliko odlazite od kuće ili ukoliko ih ne koristite neko vrijeme; štedite plin - ukoliko imate plinske bojlere i centralno grijanje, potrudite se da energija i toplina ne odlazi u prazno. Nadalje, reciklirajte smeće.

To vam neće donijeti neku financijsku promjenu, ali ćete naučiti svoje najmlađe dobrom primjeru, a isto tako i svoje susjede koji će vas možda početi i slijediti. Koristite sredstva za čišćenje na prirodnim bazama. Ili, alternativno, sa što manje štetnih tvari i da bude biorazgradivo. Pokušajte otići još dalje i koristiti prirodne recepte od naših baka i djedova. Koristite platnene vrećice kada idete u trgovinu. Ukoliko imate mogućnosti sami uzgojite voće, povrće ili začinsko bilje.

Smanjite potrošnju papirnatih ubrusa, koristite one pamučne, perive. Zamijenite obične žarulje sa CFL ili LED žaruljama. Prilikom kupnje aparata za kućanstvo birajte one višeg energetskog razreda (A).



Želite se riješiti otpada, a ne znate gdje i kako?

Ovo su kratke upute o gospodarenju otpadom sa informacijama o organiziranim sustavima skupljanja različitih vrsta otpada.


Ambalaža
su svi proizvodi koji se koriste za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe.
Povratna ambalaža je ambalaža koja se, nakon što se isprazni, uporabljuje u istu svrhu.
Ambalaža s jednokratnom upotrebom (jednokratna ambalaža) je ambalaža koja se, nakon što se isprazni, ne može uporabiti u istu svrhu.
Pravo potrošača na naknadu prilikom vraćanja jednokratne ambalaže za pića u trgovine
Potrošač (kupac) ima pravo na naknadu u iznosu od 0,50 kn za svaku vraćenu PET bocu, staklenu bocu za jednokratnu uporabu ili Al-Fe limenku, čija je zapremina veća od 0,20 l i koja na sebi sadrži tekst „Povratna naknada 0,50 kn“ te utisnutu oznaku za recikliranje.
Za ambalažu koja ne odgovara navedenim uvjetima, odnosno za povratnu ambalažu, potrošač nema pravo na spomenutu naknadu.
Obveze prodavatelja (trgovina) prilikom preuzimanja ambalaže za pića od potrošača
Prodavatelji (trgovci) čiji je prodajni prostor veći od 200 m2 obvezni su preuzimati od potrošača ambalažu svih proizvoda za koju se isplaćuje naknada u iznosu od 0,5 kn po vraćenoj boci/limenki, te su dužni:

  • na vidljivom mjestu natpisom obavijestiti potrošača o načinu  i svim ostalim uvjetima preuzimanja ambalaže,
  • omogućiti prihvat ambalaže i isplatiti naknadu za predanu ambalažu,
  • od potrošača preuzeti do 80 boca/limenki dnevno,
  • preuzeti bez isplate naknade potrošaču  i ambalažu za pića koja nije u sustavu povratne naknade ili potrošača uputiti da istu odloži u odgovarajući spremnik komunalne tvrtke, odnosno ovlaštenog skupljača

Prodavatelji (trgovci) čiji je prodajni prostor manji od 200 m nisu obvezni ali mogu preuzimati ambalažu uz isplatu naknade potrošaču. 

Ambalaža koja nije u sustavu povratne naknade
Ambalaža koja nije u sustavu povratne naknade može se predati u reciklažna dvorišta, odložiti u spremnike za odvojeno skupljanje otpada ili predati prodavatelju. Više informacija o sustavu gospodarenja otpadnom ambalažom možete pronaći na stranicama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
Ambalaža onečišćena opasnim tvarima (npr. ambalaža od boja, lakova, razrjeđivača, sredstva za čišćenje i sl.) predaje se u reciklažna dvorišta.

 

ELEKTRIČNI I ELEKTRONIČKI OTPAD


Za sve vrste otpadnih električnih i elektroničkih uređaja ukupne mase (odnosi se na ukupni zbroj masa svih uređaja i opreme koje predajete) veće od 30 kg možete naručiti besplatan odvoz od ovlaštenog skupljača koji ga je dužan odvesti unutar 30 dana. Odvoz EE otpada možete naručiti od tvrtki:

FLORA VTC d.o.o.

  • za odvoz velikih kućanskih uređaja mase veće od 30 kg na cijelom području Republike Hrvatske
  • besplatni broj telefona 0800 444 110 (od 08 do 16 sati)
  • SMS poruke na broj 098 444 110
  • www.eeotpad.com i Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Skupljač će tom prilikom preuzeti i ostali, manji električni ili elektronički otpad. EE otpad možete predati i u reciklažno dvorište ili sabirni centar za EE otpad.

Detaljni popis EE uređaja i opreme dan je u Dodatku IB Pravilnika o gospodarenju otpadnim električnim i elektroničkim uređajima i opremom (Narodne novine 74/07, 133/08, 31/09, 156/09)

Otpadne EE uređaje i opremu možete predati i prodavatelju prilikom kupovine novog EE uređaja ili opreme po sistemu „jedan za jedan“.


BATERIJE I AKUMULATORI


Otpadne baterije i akumulatori skupljaju se odvojeno od komunalnog i ostalih vrsta otpada. Naime, otpadne baterije i akumulatori se, zbog svog sadržaja teških metala i drugih opasnih tvari, u velikoj većini, klasificiraju kao opasni otpad te mogu predstavljati znatno opterećenje za okoliš. Sadrže, također, i vrijedne metale koji se iz njih mogu izdvajati te ponovno koristiti. Iz tih je razloga važno uspostaviti odgovoran sustav gospodarenja otpadnim baterijama i akumulatorima. Otpadne baterije i akumulatore možete predati prodavatelju (npr. trgovina, kiosk) i posjedniku (npr. servis) koji su dužni preuzeti otpadne baterije i akumulatore kakve imaju u svom prodajnom programu, bez naknade i obveze kupnje za krajnjeg korisnika i bez obzira na proizvođača. Otpadne baterije i akumulatore možete i predati u
reciklažno dvorište ili odložiti u spremnike crvene boje namijenjene odvojenom skupljanju otpadnih baterija.

OTPADNA VOZILA


Posjednik otpadnog motornog vozila ima pravo na naknadu za predaju otpadnog vozila skupljaču.
Naknada posjedniku otpadnog motornog vozila iznosi:

  • 0,40 kn/kgza otpadno vozilo koje je sam predao u privremeno skladište skupljača
  • 0,10 kn/kgza otpadno vozilo za koje je posjednik pozvao skupljača da ga odveze do privremenog skladišta

Naknadu skupljač plaća posjedniku pri preuzimanju vozila. Otpadna vozila dužni ste skupljaču predati u cijelosti. To znači vozilo mora imati sve osnovne sastavne dijelove, a posebno motor i karoseriju, kotače, automobilske gume i baterije i akumulatore. U slučaju kad otpadno vozilo nije predano u cijelosti, nemate pravo na naknadu. Uz otpadno vozilo predaje se i preslika prometne dozvole iz koje je vidljiv broj šasije, težina, tip i izvedba motornog vozila ili zapisnik komunalnog redara u slučaju kad posjednik otpadnog vozila posjeduje otpadno vozilo nepoznatog vlasnika. Posjednik je dužan potpisom ovjeriti ispunjeni obrazac Pratećeg lista za opasni otpad i jedan primjerak zadržati za sebe. Potpisom na Prateći list potvrđujete da ste primili naknadu.
Popis ovlaštenih skupljača otpadnih motornih vozila možete naći na web stranicama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

 

OTPADNE GUME


Otpadne gume možete predati u reciklažno dvorište ili vulkanizeru prilikom zamjene novih guma.

GRAĐEVINSKI OTPAD


Građevni otpad možete predati u posebna reciklažna dvorišta za građevni otpad (uspostava tog sustava je u pripremnoj fazi). Jedini pogon namijenjen isključivo preradi građevinskog otpada nalazi se u sklopu zagrebačkog odlagališta otpada Jakuševac.

 

OTPADNI LIJEKOVI I MEDICINSKI OTPAD

Stare lijekove možete bez naknade predati u ljekarnama ili u reciklažno dvorište.

OSTALI OTPAD (GLOMAZNI OTPAD,…)

Odvoz glomaznog otpada iz domaćinstva organizira grad odnosno općina jednom do dva puta godišnje. U glomazni otpad se NE PREDAJU stari kućanski aparati, TV prijamnici, računala, pisači, otpadne gume i drugi otpad kojim se gospodari na drugi način.

 

ADRESA RECIKLAŽNOG DVORIŠTA:

Osijek, Strossmayerova 345a (tel. 031/ 378 199) 

 



Prava životinja (Animal Rights)

Uvjerenje kako životinje imaju pravo da se prema njima odnosimo s poštovanjem, pravo na tjelesni integritet i pravo na slobodu kretanja. Kršenje ovih prava nije moralno opravdano, bez obzira na potencijalne benefite koje ljudi smatraju da imaju. Zagovornici prava životinja vjeruju da je pogrešno životinje tretirati kao potrošnu robu, kao 'sredstvo prema cilju', jednako kao što je iz istih razloga pogrešno tretirati na isti način i ljude. Pokret za zaštitu prava životinja jednak je zaštiti ljudskih prava. Sljedbenici ove filozofije odlučuju ne koristiti proizvode proizašle iz korištenja ili ubijanja životinja za hranu, odjeću, zabavu ili znanstvena istraživanja. Također, odbijaju podržavanje ili suradnju sa svima koji koriste ili ubijaju životinje u navedene svrhe.

Pojam 'prava životinja' često se pogrešno rabi u vodećim medijima kao sinonim za bilo koji oblik zaštite životinja ili zastupanja životinja, dok zapravo pojam ima specifično značenje. Pogrešna uporaba pojma može se usporediti sa socijalnim radom naspram prakse ljudskih prava.

Dobrobit životinja (Animal Welfare)

Rad s ciljem poboljšanja zdravlja i dobrobiti životinja koji je usmjeren djelovanju prema poboljšavanju uvjeta u kojima se životinje iskorištavaju za ljudski profit. Korištenje životinja za profit uključuje nekoliko, ako ne i sve, od sljedećeg: zarobljeništvo, socijalnu deprivaciju, sakaćenje, manipulaciju reprodukcije, nedostojne postupke i preranu smrt. Kad bi čovjek, poradi profita, isto činio nad drugim čovjekom, nitko ne bi prihvatio tvrdnju da je činitelj zabrinut za dobrobit osobe koja je ozlijeđena. Situacija nije ništa drukčija kad ljudi koriste i ubijaju životinje poradi profita, tvrdeći da su zabrinuti za njihovu dobrobit.

Abolicija

Pojam koji se povezuje uz socijalnu pravdu i koji poziva na potpunu eliminaciju (naspram reforme) svih oblika opresije, ropstva i izrabljivanja. Npr., prije Američkoga građanskog rata na jednoj strani bili su zagovornici abolicije ljudskog ropstva, a na drugoj se pozivalo na reformu kako bi se uspostavio nježniji i bolji oblik 'kršćanskog ropstva'. U kontekstu prava životinja postoji slična distinkcija između onih koji otvoreno zagovaraju kraj ljudske eksploatacije životinja i onih koji traže uspostavljanje standarda i zakona koji će propisati 'bolji i nježniji' pristup iskorištavanju i ubijanju životinja poradi profita. Baš kao i u slučaju ljudskog ropstva, jedni vjeruju da je to ono najbolje što se može postići za budućnost, a drugi vjeruju u socijalne standarde po kojima su ljudi predodređeni koristiti životinje, uzrokujući njihovu smrt.

Donald Watson, suosnivač Veganskog pokreta u Engleskoj u 40-im godinama 20-og stoljeća, vjerovao je da je uzgajanje životinja na farmama nepravedno. Tijekom jednog posjeta ujakovoj farmi opazio je: 'Idilična scena je, ni više ni manje, smrtna kazna gdje su dani života svih bića obilježeni onime kad više neće biti na usluzi ljudskim bićima. Možemo jasno vidjeti da je trenutna civilizacija zasnovana na izrabljivanju životinja, jednako kao i prošle civilizacije na izrabljivanju robova...'.

Veganstvo

Riječ vegan formirao je Donald Watson 1944. godine u Leichesteru, u Engleskoj, koji je, s još nekoliko članova Vegetarijanskog društva (Vegetarian Society), a unutar njega, želio osnovati službenu podskupinu vegetarijanaca koji ne konzumiraju ni mlijeko ni mliječne proizvode. Kad je taj prijedlog bio odbijen, Watson i istomišljenici počinju osnivati vlastitu organizaciju. 1944. godine osnovano je Vegansko društvo (The Vegan Society) koje zagovara potpunu biljnu prehranu, isključujući meso, ribu, jaja, mlijeko i mliječne proizvode (sir, maslac) i med te potiče i ohrabruje proizvođače hrane, odjeće i obuće da koriste alternative životinjskim proizvodima. Novoosnovana skupina složila se da je prestanak bilo kojeg oblika iskorištavanja nužan za stvaranje mnogo razumnijeg i humanijeg društva.

Od samog početka veganstvo je definirano kao filozofija i način života i nikad se nije odnosilo samo na prehranu; ono se i danas određuje kao način življenja i sustav uvjerenja koji opisuje poštivanje života.

Vegani otkrivaju da prehrana bazirana na namirnicama bez životinjskih sastojaka vodi prema izvrsnom zdravlju, što potvrđuje i činjenica da je osnivač Donald Watson bio produktivan sve do smrti, u dobi od 95 godina. Veganska prehrana je u prošlom desetljeću i znanstveno okvalificirana kao jedina metoda koja može omogućiti zdravu prehranu za 6,6 milijarda ljudi. Nadalje, povelja Veganskog društva predvidjela je nekoliko desetljeća prije pokreta za zaštitu okoliša jednu od njegovih osnovnih odrednica: 'Veganstvo podsjeća na čovjekovu dužnost prema Zemlji i njenim resursima i traži načine kako povratiti zdravlje Zemlji i započeti kraljevstvo prikladnog korištenja Zemljinih resursa.'

Vegansko društvo u Engleskoj definiralo je, u svom stautu, veganstvo na sljedeći način:
Veganstvo označava filozofiju i način života koji teži isključiti - koliko god je to moguće i praktično – sve oblike okrutnosti i iskorištavanja životinja za hranu, odjeću i bilo koju drugu svrhu i koji promiče razvoj i korištenje neživotinjskih alternativa za dobro čovjeka, životinja i okoliša.

Bez okrutnosti (Cruelty-free)

Industriju zasnivanu na iskorištavanju životinja i javnost poziva se na korištenje metoda sa što manje boli ili torture, kako bi proizveli proizvode 'bez okrutnosti'. Čak i u hipotetski i ekstremno nemogućim situacijama kad se životinju od rođenja tretira kao voljenog prijatelja, sve do trenutka kad će poradi profita biti ubijena 'bezbolnom' injekcijom, ne može se tvrditi da okrutnosti nije bilo. Završiti nečiji život prerano, protiv njegove volje, čin je okrutnosti.

'Sretno meso'

Prema mesnoj industriji i nekim neinformiranim članovima javnosti, ovaj pojam označava razne oblike životinjskog mesa proizvedenog iz tijela tzv. 'sretnih životinja', kako ih često prikazuju na kutijama i pakiranjima proizvoda, marketinški implicirajući idiličan život na zelenim pašnjacima i pod plavim nebom. Unutar zaštite životinja rabe se ironični pojmovi za proizvode životinja, kao što su: humano, suosjećajno, 'bez okrutnosti', bez kaveza, 'slobodni uzgoj', uzgojeno na pašnjacima, eko, organsko ili 'prijateljski prema životinjama'. Ironija proizlazi iz činjenice da takve marke stvaraju lažne i obmanjujuće dojmove kod većine ljudi, a koji bi bili užasnuti i zgroženi kad bi bili izloženi svemu što se zaista događa tijekom života svih tih životinja čije proizvode koriste.

Veganstvoi ekologija

Farmski uzgoj životinja ima jednu od središnjih uloga u sveukupnoj ekološkoj katastrofi našeg planeta, odmah nakon industrijskog sektora. Odgovoran je za 18% emisijestakleničkih plinova (više od transportnog sektora), zauzima 1/3 cjelokupne kopnene površine i 70% cjelokupnog obradivog zemljišta na planetu, glavni je uzrok deforestacije šuma koje se uništavaju da bi se dobila zemlja za ispašu ili za uzgoj hrane koja je namijenjena isključivo prehrani životinja na farmama (88% uništene šume u Amazoni pretvoreno je u pašnjake za uzgoj životinja) i na brojnim područjima intenzivnoga farmskog uzgoja glavni je zagađivač izvora pitke vode čije se zalihe globalno alarmantno smanjuju. Stočarstvo proizvodi oko 13 milijardi tona otpada godišnje. U vodećim zapadnim zemljama 80% proizvedenih žitarica koristi se za prehranu životinja na farmama. Također, 80 % ribljih vrsta u ovom trenutku je izlovljeno do održive granice ili preko nje te nepovratno izumiru.

Za više informacija posjetite sljedeće stranice:

Prijatelji životinja

Vegan.hr



NAPUTAK ZA PROVEDBU PROGRAMA
MEĐUNARODNE EKO-ŠKOLE – metodologija provedbe

Cilj programa: ugradnja odgoja i obrazovanja za okoliš u sve segmente odgojno-obrazovnog sustava i svakodnevni život učenika i djelatnika škole.

Zadaća: odgojiti mlade generacije osjetljivima na pitanja okoliša i osposobiti ih za donošenje odluka o razvitku društva u budućnosti.

Status Eko-škole: je sustav nagrađivanja na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini što je osobitost ovog prepoznatljivog i kvalitetnog modela odgoja i obrazovanja. Škole koje ispune postavljene kriterije i koje brigu za okoliš promiču kao trajnu vrijednost i način življenja, dobivaju povelju o statusu Međunarodne eko-škole i Zelenu zastavu sa znakom Eko-škole. Ovo prestižno međunarodno priznanje dodjeljuje se na dvije godine. Nakon toga slijedi prijava za obnovu statusa. Škola mora dokazati da je u provedbi programa, prema zacrtanim smjernicama otišla “korak dalje”, produbila i proširila rad na izabranim temama i mora sve aktivnosti iscrpno dokumentirati.

EKO ŠKOLE KAO NAČIN ŽIVLJENJA

Međunarodne eko-škole su program osmišljen za provedbu smjernica odgoja i obrazovanja za okoliš na razini čitavih škola. Program eko- škola jasno određuje i usmjerava način na koji se nastavni sadržaji o zaštiti okoliša, koji su dio redovnog nastavnog plana i programa, primjenjuju u svakodnevnom životu škole. Ovakav pristup pomaže učenicima, u svijesti svakog od njih, shvatiti kolika je važnost zaštite okoliša. Posebna pozornost posvećuje se pitanjima smanjivanja i zbrinjavanja otpada, racionalnog korištenja energije i vode i uređivanju školskog okoliša. Svi sudionici života u eko-školi: učenici, nastavnici, administrativno i tehničko osoblje škole, roditelji, javna i mjesna poduzeća, predstavnici lokalne uprave i dr., zajednički poduzimaju niz praktičnih koraka i aktivnosti s ciljem smanjenog opterećenja okoliša. Učenici Eko-škole zainteresirani su i aktivni u prenošenju svoje odgovornosti na obitelj i širu zajednicu, oni žive “EKO”. Eko-škole su program i sustav nagrađivanja. Program može prihvatiti svaka škola u kojoj su svi njeni sudionici voljni odabrati “EKO” kao dugoročni cilj i način življenja. Škole se nagrađuju Zelenom zastavom sa znakom Eko-škole koja se može izvjesiti na zgradi škole ili izložiti u predvorju. Škole također dobivaju i povelju (certifikat) Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš, pravo na logo (znak škole) koji će se nalaziti na dopisima, stječu mogućnost medijske promidžbe u Hrvatskoj i svijetu, te različite poklone (računala ili drugu školsku opremu) od predstavnika lokalne zajednice, kumova (sponzora) i dr.
Program zahtijeva dosljedno poštivanje zadanih međunarodnih smjernica i kriterija, a ugledni status Eko-škole stiče se kroz četiri osnovna stadija:
1. PRIJAVA ZA SUDJELOVANJE U PROGRAMU EKO-ŠKOLE
2. IZRADA I PROVEDBA PROGRAMA EKO-ŠKOLE
3. PRIJAVA ZA STATUS EKO-ŠKOLE
4. OBNAVLJANJE STATUSA EKO-ŠKOLE

 

1. PRIJAVA ZA SUDJELOVANJE U PROGRAMU EKO-ŠKOLE
Prije prijave Nacionalni koordinator upoznaje školu i sve zainteresirane s programom u cijelosti. Prikaz obuhvaća: provedbu programa prema pojedinim programskim koracima (etapama), važnost i potrebu uključivanja u program s manjim, ostvarljivim ciljevima čije se ostvarivanje može pratiti, potrebu kontinuiranog rada, jer program ne počiva na jednoj temi nego je trajan- predstavlja dugoročnu opredijeljenost svih segmenata škole, lokalne zajednice i društva.
Ukoliko u školi ili lokalnoj zajednici postoji interes za sudjelovanje u programu, dovoljno je o tome pismenim putem izvijestiti Nacionalnog koordinatora. Dopis upućuje i potpisuje ravnatelj škole. Nacionalni koordinator dostavlja potom školi obrazac za prijavu i sve materijale potrebne za cjelovito informiranje o programu i tri nacionalna plakata eko-škole. Nakon što škola popuni prijavu, Nacionalni koordinator dostavlja potvrdu o uključivanju u program i daje osnovne upute za rad.

2. IZRADA I PROVEDBA PROGRAMA EKO-ŠKOLE
Kako bi postala “EKO” škola treba prihvatiti i u cijelosti provesti program od predviđenih sedam elemenata-“7 koraka”.

2.1. Osnivanje odbora Eko-škole
Odbor eko-škole čine: ravnatelj, nastavnici (voditelji programa-školski koordinatori), učenici, predstavnici roditelja, nepredavačkog osoblja škole (administrativnog i/ili tehničkog), predstavnici lokalne zajednice, javnih i drugih poduzeća, predstavnici Udruge “Lijepa naša” ili drugih udruga koje se bave pitanjima okoliša a djeluju u mjestu (gradu, općini, županiji).
Svrha odbora je:
- osigurati usvajanje ostalih šest elemenata
- raspodijeliti odgovornost učenicima i u njima razviti svijest o vrijednosti njihovih zamisli
- brinuti o dugoročnoj provedbi programa
- povezati se s upravom škole i lokalnom zajednicom
Odbor eko-škole je “snaga” programa. O radu Odbora vodi se zapisnik s održanih sastanaka i pregled najvažnijih odluka.

2.1.1. Odbor najbolje funkcionira ako su u njemu svi gore navedeni članovi. Iznimno je važno da škola “iziđe” iz okvira školske zgrade i da članovi Odbora budu predstavnici lokalne zajednice. Škole na taj način postaju otvorene za javnost jer im se omogućuje šire djelovanje (akcije čišćenja okoliša, ciljane humanitarne akcije, anketiranje građana o ekološkim problemima, obavješćivanje javnosti o zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama iz pojedinog područja, o zaštićenim objektima prirode, o postupanju s energentima, prednostima selektivnog prikupljanja otpada i dr.) Učenici članovi Eko-odbora i sami daju inicijative o pojedinim akcijama u i izvan škole i na taj način postaju aktivni sudionici društva.
Prije osnivanja Eko-odbora važno je da ravnatelj izvijesti Učiteljsko/Nastavničko vijeće škole o programu i njegovim ciljevima i dobije podršku kolektiva. Tek nakon toga dostavlja se prijava za sudjelovanje Nacionalnom koordinatoru. Nakon prve konstituirajuće sjednice Eko-odbora potrebno je izvijestiti sve sudionike života u školi o njegovim članovima. Popis članova eko-odbora postavlja se u sve školske prostore i na središnji pano, o kojem će kasnije biti riječi. Važno je redovito voditi zapisnike koji moraju biti potpisani. Zapisnici se slažu kronološkim redoslijedom. Dio članova Odbora može se mijenjati s početkom nove nastavne godine (ako su to bili učenici osmih razreda ili njihovi roditelji) pa se dokumentaciji prilaže Odbor u novom sastavu i njegovi članovi. (isto vrijedi i za školske prostore).

2.2. Ocjena stanja okoliša
Prvi stadij svakog programa je pregled trenutačnog stanja okoliša. Prosuđuje se koliko škola opterećuje okoliš, koliko proizvodi otpada, troši energente (struju, plin, mazut) i vodu, kakav je vanjski okoliš škole, te kolika je zastupljenost odgoja i obrazovanja za zaštitu okoliša u aktivnostima škole.
Školama se uz Prijavu za sudjelovanje u programu dostavlja i brošura “Pregled stanja okoliša” koja im na jednostavan način, ponuđenim popisom pitanja (odgovori su “da” i “ne”) pomaže izvršiti pregled stanja.

2.2.1. Ovu brošuru, zajedno s Upitnikom o provedbi odgoja i obrazovanja za okoliš treba ispuniti, kopirati i po jedan primjerak dostaviti Nacionalnom koordinatoru. “Pregled stanja okoliša” i “Upitnik o odgoju i obrazovanju za okoliš” su sastavni dio dokumentacije (predstavljaju drugi programski korak).Škola može nakon nekoliko mjeseci ili godinu dana ponovno izvršiti ocjenu stanja okoliša kako bi se vidjelo koliki je napredak u programu. U tom slučaju ova brošura je “snimka početnog stanja”, a škole na osnovi polazne izrađuju nove (ovisno o ciljevima koji su postavljeni planom djelovanja –programom rada).

2.3. Plan djelovanja (Izrada programa rada)
To je bit programa Eko-škole. Škole samostalno izrađuju program na temelju ocjene stanja okoliša. Odabire se jedan ili više ponuđenih ciljeva koji su u okviru zadanih tema “Voda”, “Energija” i “Otpad” (npr. reciklaža papira, uporaba ekološki prihvatljivih sredstava za čišćenje, štednja energije, štednja vode, brtvljenje prozora). Program treba povezati s redovnim nastavnim planom i programom i postaviti ostvarljive ciljeve. Odrede se eko-patrole. Planiraju se i sve druge aktivnosti od 4.-7.

2.3.1. Plan djelovanja (program rada) potvrđuje Odbor eko-škole. Zadaci i zacrtani ciljevi moraju biti jasni i lako mjerljivi, jer je potrebno pratiti njihovu realizaciju. Najčešće pogreške: općeniti ciljevi (npr. sakupljanje otpada- nedostaju podaci: odlaganje? tko? kada? kako će se mjeriti prikupljeni otpad?) i zadaci (učenici će skupljati otpad- svi ili pojedinačno, po razredima, u mjestu, u školi, oko škole i sl.) ili nisu definirani nositelji.
Plan djelovanja (program rada) za određenu temu najbolje je sastaviti u formi izvedbenog programa za pojedini nastavni predmet. Navesti zadatke, nositelje, vrijeme realizacije i osvrt na planirano (tamo gdje je moguće). Sastavni je dio dokumentacije i prilaže se za svaku školsku godinu (ako je škola dulje uključena u program).

 

Primjer:
Zadaci (aktivnosti): štednja vode i efekti štednje -očitavanja vodomjera, izračun (potrošnja po učeniku u mjernim jedinicama i u kunama), štednja vode u svijetu, izreke o vodi i štednji vode, voda u književnosti, štednja vode u sanitarnim prostorima
Nositelji: -eko-patrole i domar (očitavanje, preračunavanje, pregled sanitarnih
prostora)
- svi učenici i učitelji zemljopisa, hrvatskog jezika, matematike, fizike i
tehničke kulture
Vrijeme realizacije: tijekom godine, prvi dan u mjesecu.
Ovaj primjer je samo dio aktivnosti predviđenih programom na temu “Voda” jedne hrvatske škole.

2.4. Praćenje stanja i ocjenjivanje
Vođenje zabilješki i vrijednovanje stanja je ono što Eko-školama daje posebnu vrijednost i vjerodostojnost, naglašavajući stalno provjeravanje napredovanja prema cilju. Praćenje stanja razrađuje se u suglasju s planom djelovanja (izradom programa). Prati se i ocjenjuje jesu li ostvareni ciljevi, bilježi se svaki uspješan postupak i predlažu postupci za neriješene probleme. Prema mogućnostima, učenici trebaju biti ti koji će provoditi praćenje (vodi se eko-dnevnik, izrađuje foto-dokumentacija, video zapisi, postavljaju izložbe prilikom Dana Eko-škole-Projektnog dana).

2.4.1. Eko-patrole
Osim učenika članova Odbora eko-škole važnu ulogu u programu imaju i eko-patrole. To su skupine učenika zadužene za kontrolu i praćenje rada na određenoj temi i/ili pojedinim parametrima. Oni “nadgledaju” postupanje ostalih učenika, ali i odraslih i o tome vode svoje zabilješke (u posebne bilježnice, tabele, liste, na oglasnoj ploči). Učenici su najobjektivniji kritičari koji ne štede riječi pohvale, ali niti pokude za ono što nije dobro i valja mijenjati. Ne mogu se postaviti kriteriji o broju učenika u jednoj eko-patroli niti o njihovom ukupnom broju, jer to ovisi o veličini škole.
Organizaciju, broj članova, raspored rada, zaduženja, način bilježenja odredit će Odbor imajući u vidu sve parametre koji utječu na cjelokupni rad škole (jedna ili dvije smjene, broj učenika : do 150, 150-300, do 500, iznad 500, jedna, dvije ili više područnih škola broj učenika putnika, prijevoz učenika-organiziran ili ne i dr.)

2.5. Rad prema nastavnom planu i programu
U sklopu redovne nastave obrađuju se teme određene Planom djelovanja (interdisciplinarnost), a teme o zaštiti okoliša o kojima se uči u sklopu redovne nastave trebaju utjecati na način rada čitave škole. Pripremaju se pojedinačne praktične aktivnosti u školi ili izvan nje.

2.5.1. Svaki učitelj/nastavnik će u izvedbenom programu svog predmeta/područja izdvojiti nastavne jedinice koje se odnose na provedbu programa eko-škole. Ovisno o predmetu, broj nastavnih jedinica je različit, ali svi moraju dati svoj prilog. Ukoliko se izabranoj temi djelovanja posveti dio nastavnog sata (uvodni dio ili ponavljanje na kraju sata) to se posebno označava u dnevniku rada. Uz popis nastavnih jedinica po predmetima, dokumentaciji se prilaže i uzorak priprema. Potrebno je na razini škole dogovoriti način označavanja ovih nastavnih jedinica u dnevniku rada. Označavanje je jednoobrazno za sve učitelje/nastavnike. Dokumentaciji prilažete i presliku jedne stranice dnevnika rada razredne/predmetne nastave s označenim sadržajima.

2.6. Obavješćivanje javnosti i uključivanje medija
Potrebno je uključivanje čitave škole i šire zajednice stalnom promidžbom, naročito povodom Dana Eko-škole (jedan dan u godini po izboru Odbora Eko-škole-Projektni dan). U školi se postavi stalni oglasni pano Eko-škole. Školske novine mogu poslužiti za promicanje programa ili se mogu osnovati posebne novine Eko-škole. Održavaju se predavanja s ekološkim temama. Razmjenjuju se informacije s drugim školama u zemlji i inozemstvu. O radu Eko-škole obavještavaju se mjesne novine, radio i TV. Organiziraju se akcije na koje se pozivaju mediji.

2.6.1. Označavanje i oglašavanje programa u Školi
Škola koje je uključena u Međunarodni program eko-škola dobiva prilikom uključivanja tri nacionalna plakata. Poželjno je da se plakati urame i postave u ured ravnatelja, zbornicu i uz stalni pano Eko-škole. Uz plakat se stavlja i Potvrda o uključivanju u program. Stalni pano Eko-škole mora sadržavati sljedeće: sedam programskih koraka (uz prvi se stavlja popis članova Eko-odbora i njihove funkcije, a uz sedmi korak-tekst ili slogan koji predstavlja Eko-kodeks škole). Pored programskih koraka, mora biti i službeno znakovlje: Međunarodnog koordinatora (FEE-Foundation for Environmental Education), Nacionalnog koordinatora (Udruga “Lijepa naša”, Zagreb), znak Eko-škola i znak (logo)škole uključene u program. Sva četiri znaka trebaju biti iste veličine.


2.6.2. Određivanje znaka (loga) škole
Najčešće se na razini škole raspiše natječaj među učenicima za idejno rješenje znaka škole. To može biti dio spomeničke/graditeljske baštine mjesta, povijesni znak škole, zaštićena biljna ili životinjska vrsta tog područja, biljna kultura po kojoj je kraj poznat, reljefno obilježje kraja i sl. Poželjno je da znak bude što jednostavniji da se može lakše računalom prenijeti na dokumente nakon što škola dobije status Eko-škole.

2.6.3. Promjenjivi pano
Postavlja se neposredno uz stalni pano, a svrha mu je: izvješćivanje o svim mjerenjima, provedenim akcijama, anketama, fotografije učenika u akcijama, tekstovi iz tiska, intervju s učenicima koji su u eko-patroli, osvrt na rezultate mjerenja, polugodišnje izvješće o postignutom, obilježavanje prigodnih datuma, organizacija i dojmovi s Projektnog dana.

2.6.4. Projektni dan-Dan Eko-škole
Bilo koji dan u godini, po odluci Odbora Eko-škole, kada učenici predstavljaju program i rad široj javnosti (roditeljima, uzvanicima, predstavnicima lokalne uprave i ostalim uzvanicima). Način organizacije nije propisan, ali iskustva govore da je najbolje organizirati radionički tip nastave. Tog dana svi nastavni predmeti su podređeni temi (području rada ) Eko-škole. Dogovor i odluku o organizaciji radionica i/ili nastavnih sati donosi Učiteljsko/Nastavničko vijeće, a sve potvrđuje Odbor Eko-škole (u dokumentaciji mora postojati pisani trag o ovoj odluci). Najbolje je javno oglasiti nazive radionica i omogućiti učenicima da prema svojim sklonostima/sposobnostima sudjeluju u pojedinim radionicama. U organizaciju, pripremu i izvedbu radionica, na javnu prezentaciju i /ili predavanje poželjno je što više uključiti roditelje. Zajedničke radionice daju vrhunske rezultate. Sve aktivnosti potrebno je dokumentirati (foto dokumentacija, video i/ili audio zapis, školske novine, dnevni tisak).

2.6.5. Suradnja s medijima
O uključivanju u program i svim poduzetim aktivnostima izvješćivati lokalni i dnevni tisak (u manjim mjestima obično postoje dopisnici). Pozvati predstavnike tiska da dođu u školu i razgovaraju s učenicima, nastavnicima i roditeljima. U tome školama mogu pomoći i predstavnici javnih poduzeća ili lokalne zajednice koji su članovi Odbora Eko-škole. Izvijestiti i lokalne radio i TV postaje, naročito za vrijeme Projektnog dana ili organiziranja prigodnih akcija u mjestu. Velik udio u svemu tome ima školski list ili novine Eko-škole.

2.7. Eko-kodeks
To je zajednički dogovor i stav sudionika Eko-škole, a ide u prilog obvezivanju svih čimbenika na “EKO” opredjeljenje škole. U izradi kodeksa sudjeluju učenici, a potrebno ga je izložiti na uočljivo mjesto i dopunjavati onim čemu učenici teže u zaštiti okoliša. Eko-kodeks se može objaviti u lokalnom tisku i široj javnosti. Ovim Eko-škole imaju priliku dati svoj doprinos izradi međunarodnog kodeksa zaštite okoliša-zajedničkoj izjavi o zaštiti okoliša u školama Europe i svijeta.

2.7.1. Izrada eko-kodeksa
Svaka škola samostalno određuje način izrade. Najbolje je da Eko-kodeks predlažu i sastavljaju učenici. Škole su ovo pitanje različito riješile: u nekim školama raspisuje se natječaj među učenicima, nakon čega Eko-odbor izabire najbolje prijedloge. Učenici na satu razrednog odjela pismeno daju prijedloge, razrednik odabire najbolje i daje članovima Eko-odbora itd. Dio škola odabire slogan (poznati stih ili izreku), a uz to i nekoliko učeničkih izreka koje zajedno čine Eko-kodeks dotične škole. Eko-kodeks se postavlja na središnji pano i u sve školske prostore, kako bi bio dostupan svima koji uđu u školu.

3. PRIJAVA ZA STATUS EKO-ŠKOLE
Nakon ispunjenja postavljenih kriterija o izradi i provedbi programa koji u školi uspješno djeluje najmanje devet mjeseci, Državno povjerenstvo uvidom i provjerom u dosljednost provedbe, pismeno izvješćuje školu o ispunjavanju uvjeta za status Eko-škole. Od prijave za sudjelovanje u programu do prijave za status Eko-škole može proći najmanje devet mjeseci, a najviše dvije godine. Nacionalni koordinator dostavlja potom školi prijavu - izjavu (Application-Statement form) koja se sastoji iz dva dijela. Prvi dio sadrži osnovne podatke o školi i predstavlja prijavu za stjecanje statusa, a potpisuje ga ravnatelj. Drugi dio je izjava lokalne zajednice (Local community statement) koju, nakon upoznavanja s tijekom provedbe i aktivnostima škole, potpisuje predstavnik grada/općine i na taj način prihvaća suradnju između grada/općine, Zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš i Nacionalnog koordinatora. Ova izjava je trajna i obvezujuća za sve potpisnike tako dugo dok škola sudjeluje u programu. Ukoliko se s područja grada/općine više škola prijavljuje za status, svaka od njih ispunjava ovu prijavu, predstavlja program rada i rezultate lokalnoj zajednici, koja svojim potpisom potvrđuje da kao ugovorna stranka prihvaća sve odredbe navedene u izjavi. Prijave za status Eko-škole dostavljaju se: do 15. listopada, do 15. veljače ili do 15. svibnja svake godine.

Nakon nadzornih posjeta, škole po pozivu dostavljaju Nacionalnom koordinatoru kompletnu dokumentaciju o provedbi programa (složenu kronološkim redoslijedom, prema programskim koracima). Sastavni dio dokumentacije su fotografije, elektornički, audio i video zapisi, napisi iz tiska i sve što je navedeno u obrazloženju pojedinog programskog koraka. Nakon pregleda, dokumentacija se u cijelosti vraća školama jer se program nastavlja u skladu s navedenim smjernicama.Dokumentaciju na ovaj način dostavljaju samo škole koje prvi pu stječu status međunarodne Eko-škole dočim škole koje obnavljaju status stavljaju rečenu dokumentaciju na uvid regionalnom koordinatoru Eko-škola.

4. OBNAVLJANJE STATUSA EKO-ŠKOLE
Kako bi se zadržao status Eko-škole, potrebno je nakon dvije godine dokazati dostignutu razinu prve godine, ali i korak naprijed u provedbi smjernica odgoja i obrazovanja za zaštitu okoliša. Škola po pozivu Nacionalnog koordinatora dostavlja prijavu za obnavljanje statusa i dokaznu dokumentaciju o provedbi programa prema programskim koracima. Prijavu za obnavljanje statusa potpisuju ravnatelj škole i predstavnik lokalne zajednice (grada/općine) kao i prilikom stjecanja statusa i obvezujuća je za stranke potpisnice. Iznimno je važno iscrpno dokumentirati svaki programski korak kroz rad na izabranoj temi/-ama. Ukoliko je do dobivanja statusa škola obrađivala jednu temu, kod obnavljanja statusa prikazuje koliko je svoj rad unaprijedila i dokle je stigla s obradom ostalih tema. Transport, zdravo življenje, biološka raznolikost i brojne druge teme obrađuju se nakon osnovnih (voda, energija i otpad).

Provedbu programa nadzire Državno povjerenstvo za Eko-škole u Republici Hrvatskoj. Škole koje se uključe u program, dobit će potrebni tiskani materijal za provedbu programa (brošure, letke, plakate i ostali promidžbeni radni materijal). Zadane smjernice programa ne mogu se prilagođavati, nego ih je potrebno u cijelosti slijediti.


Noć zvijezda padalica

Za sve vas ljubitelje nesvakidašnjih prirodnih pojava evo jedne lijepe najave. Ulazimo u dio godine koji nam donosi jednu od najljepših pojava na našem noćnom nebu - meteorski roj poznatiji i kao Perzeidi.

Opširnije...

22. svibnja – Međunarodni dan biološke raznolikosti

biodiverzitet

Na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeirou 1992. godine, 157 zemalja svijeta, među kojima i Hrvatska, potpisalo je Konvenciju o biološkoj raznolikosti (The Convention on Biological Diversity - CBD).

Opširnije...

Kako reciklirati kućni otpad?

Kućni (komunalni) otpad recikliramo na način da ga najprije odvojimo i razvrstamo prema vrsti jer se mnoge otpadne sirovine i materijali mogu ponovno iskoristiti pod uvjetom da su odvojeno sakupljeni.

Opširnije...

Mobitele ćemo puniti za 20 sekundi!

mobitel2

Izum se zove 'Hidrogenirane Ti02-polianilinske nanošipke za fleksibilne superkapacitore visokih performansi'. Dugo ime za minijaturni uređaj koji omogućava brzo punjenje baterija. A izmislila ga je - tinejdžerica.

Opširnije...

Svjetski dan oceana - 8. lipnja

wod

Ujedinjeni Narodi proglasili su 8. lipnja Svjetskim danom oceana kao priliku da se svake godine prisjetimo važnosti oceana i njegovih stanovnika te upozorimo na razaranje i pustošenje morskih prostranstava od strane čovjeka. Važno je probuditi svijest o potrebi očuvanja morskog okoliša i mora kao o bitnoj sastavnici našega života na planetu. Svjetski dan oceana 2013 & 2014 tema: Zajedno imamo snage za zaštitu oceana.

Opširnije...

Zelena čistka 2013. – Poziv na sudjelovanje

zelenacistka

I ove godine Grad Vukovar u suradnji sa vukovarskim školama i udrugama kao što su Info centar za mlade Vukovar/PRONI Centar za socijalno podučavanje, Mirovna grupa mladih Dunav, Europski dom Vukovar, Planinarsko društvo ravnica, Udruga VUKA organiziraju veliku ekološku akciji Zelena čistka s ciljem zajedničkog uklanjanja divljih deponija u Vukovaru te vas pozivaju da svojim sudjelovanjem pomognete u realizaciji iste.

Opširnije...

5. lipnja – Svjetski dan zaštite okoliša

Okolis

Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se svake godine 5. lipnja na godišnjicu održavanja Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP). Ove godine Svjetski dan zaštite okoliša obilježava se pod sloganom „Šume: priroda na usluzi“ (Forests: Nature At Your Service), čime se želi upozoriti na ključnu ulogu šuma u očuvanju svijeta kakvog poznajemo.

Opširnije...

Potkategorije

Informacije

vremenskaprognoza

Vremenska prognoza

 

 

 

pomoc

Hitna pomoć Vukovar

032/441-298

 

 

 

policijskapostajavukovar

policijska postaja Vukovar

032/342-132

 

 

 

eljeznickikolodvor

željeznički kolodvor

060/333-444

autobusnikolodvor

autobusni kolodvor
060/337-799

 

 

 

 

Najava događaja

Nema događanja

Kalendar

Srpanj 2014
P U S Č P S N
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3

 knjiznica

Partneri

Potraži nas na fejsu

facebook 

HZZ - ponuda poslova

Hrvatski zavod za zapošljavanje

Pregled slobodnih radnih mjesta
  • Opis posla: , Kategorija: TRGOVAČKA I SRODNA ZANIMANJA, Rok za prijavu: 05.08.2014, Mjesto rada: VUKOVAR, Općina: VUKOVAR, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

  • Opis posla: - IZRAĐUJE NORMATIVNE AKTE, UGOVORE, RJEŠENJA, ODLUKE - PROVODI I TUMAČI PRAVNE PROPISE ŠKOLSKE USTANOVE - PODUZIMA POTREBNE RADNJE ZA UPIS PODATAKA U SUDSKI REGISTAR - OBAVLJA POSLOVE VEZANE UZ ZASNIVANJE RADNIH ODNOSA, EVIDENCIJE RADNIKA, PRIJAVE I ODJAVE RADNIKA I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI NADLEŽNIM SLUŽBAMA MIROVINSKOG I ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA - KOORDINIRA I KONTROLIRA RAD TEHNIČKOG OSOBLJA U SURADNJI S RAVNATELJEM - SUDJELUJE U PRIPREMI SJEDNICA I VODI DO

  • Opis posla: , Kategorija: GRAĐEVINSKA I RUDARSKA ZANIMANJA, Rok za prijavu: 31.07.2014, Mjesto rada: VUKOVAR, Općina: VUKOVAR, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

  • Opis posla: , Kategorija: GRAĐEVINSKA I RUDARSKA ZANIMANJA, Rok za prijavu: 31.07.2014, Mjesto rada: VUKOVAR, Općina: VUKOVAR, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

  • Opis posla: , Kategorija: STRUČNJACI IZ PODRUČJA INFORMATIKE I TEHNIČKIH ZNANOSTI, Rok za prijavu: 31.07.2014, Mjesto rada: VUKOVAR, Općina: VUKOVAR, Županija: VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

ICM Vukovar