Pripadnici generacije Z u svojim su stavovima konzervativniji od svojih roditelja. Sve se više vraćaju tradicionalnim vrijednostima, manje su tolerantni i spremni prihvaćati različitosti.
Svaka generacija nosi svoja obilježja, karakteristike, svoju boju s kojom se pripadnici iste često poistovjete tek kada vrijeme učini svoje, kada jednu generaciju zamijeni druga. A kada se to dogodi, na svoje doba mladosti, odrastanja, ideala i idola često gledaju s nostalgijom i melankolijom, a na pripadnike nove generacije sa skepsom i nerazumijevanjem. Obilježja određene mladosti, određene generacije kroji društveni kontekst u kojem se generacija nalazi; politički i ekonomski procesi i promjene, važna društvena zbivanja, stanje na tržištu rada, razvoj industrije i tehnologije – sve značajno utječe na oblikovanje generacije; na ponašanje i djelovanje njenih pripadnika, na koletivne vrijednosti, norme i stavove.
Generacija Z ili Generacija 2020
Unatoč individualnosti i različitosti karaktera, ponašanja i razmišljanja svakog pojedinca, postoje ipak zajedničke karakteristike jedne generacije, mladih koji su ostavili svoj trag u vremenskom i prostornom kontinuumu. Društvene znanosti, s obzirom na različita društvena i povijesna razdoblja, razlikuju, unatrag osamdesetak godina, nekoliko generacija: veterani (Tradicionalisti, Tiha generacija; rođeni u razdoblju od 1922. do 1943. godine), baby boom generacija; rođeni između 1943. i 1960. godine, generacija X (Izgubljena generacija, Nevidljiva generacija; rođeni u razdoblju od 1960. Do 1980. godine), generacija Y (Milenijska generacija; rođeni između 1980. i 2000. g.) i aktualna, sadašnja generacija mladih – generacija Z.
Generacija Z odnosi se na mlade osobe rođene od 1995. ili 1997. godine, ovisno o autoru, i naziva se često generacijom 2020 jer će otprilike tada većina mladih ove generacije kročiti u svijet rada. Popularna imena za ovu generaciju još su i Fejs generacija te iPhone generacija – mladi za koje se kaže da su se prije naučili koristiti mišem nego žlicom. Mladi generacije Z mogu se pohvaliti mnogim sposobnostima i prednostima života u suvremenom tehnološkom dobu. Krasi ih sposobnost multitaskinga, odnosno obavljanja više zadataka u isto vrijeme i s vrlo efektnim rezultatima. Informacije primaju i obrađuju izuzetno brzo, no istovremeno zahtijevaju olakšan pristup informacijama. Život mladih generacije Z odvija se u svijetu hiperprodukcije, umreženosti, virtualnosti. Odrasli uz modernu tehnologiju, teže ka materijalnom, ka brzoj zaradi, instant zadovoljstvima, konzumerističkom načinu života. Sposobnosti i mogućnosti koje posjeduje generacija Z daju naslutiti, prema predviđanjima ekonomista, da će ova generacija pokositi tržište rada u najboljem mogućem smislu te da se radi o budućim znanstvenicima, istraživačima, stručnjacima koji će uz pomoć tehnologije svijet oblikovati onako kako žele. Oni su mladi koji žive u umreženom svijetu koji im je omogućio da samo jednim klikom komuniciraju s cijelim svijetom. Nevjerojatan razvoj tehnologije otvorio im je prozor u cijeli svijet, u novo, u drugačije. Gotovo da ne postoji više nešto što oni ne mogu otkriti i saznati. Upoznavanje novih osoba, navika, običaja, nepoznatih im kultura, stavova i vrijednosti, drugačijih razmišljanja, putovanja i spoznaja – ovoj je generaciji informacija mnogo dostupnija, a svijet im je na dlanu. Sumirajući sposobnosti i prednosti ove generacije, pretpostaviti je da će biti tolerantniji, otvoreniji, solidarniji i spremniji prihvaćati različitosti kada ih se usporedi s generacijama njihovih roditelja ili baka i djedova. Dostupnost, mogućnost otkrivanja i dobivanja informacija, upoznavanja i umrežavanja dobra je podloga za razvijanje svijesti o drugima, za širenje vidika, za shvaćanje multikulturalnog društva, otvorenog društva.
Konzervativniji i manje socijalno osjetljivi
No novija sociološka istraživanja otkrivaju sasvim drugu sliku – pripadnici generacije Z u svojim su stavovima konzervativniji od svojih roditelja. Sve se više vraćaju tradicionalnim vrijednostima, manje su tolerantni i spremni prihvaćati različitosti, okreću se domoljublju i nacionalizmu, brinu se uglavnom za vlastiti interes, poistovjećuju se i identificiraju ponajviše putem rodnog mjesta. Mladi generacije Z, također navode istraživanja, manje su socijalno osjetljivi od ranijih generacija te im teme ravnopravnosti i jednakosti nisu toliko bliske, koliko je očekivano. Unatoč golemom broju prijatelja i poznanika na društvenim mrežama, mladi su introvertiraniji, individualniji, manje skloni biti dio kolektiva… Manje su društveno angažirani a sve više nezainteresirani za društveno-političku scenu.
Nova generacija okreće se prošlosti zbog – nesigurnosti
Promatrajući društvo kroz povijesna razdoblja, vidljivo je da se ono neminovno razvija, raste, ide naprijed. Kako je onda moguće da se nove generacije vraćaju na staro, okreću vrijednostima koje su bile obilježja nekih ranijih generacija koje su svoje doba mladosti proživljavale u drugim društvenim kontekstima?
Jedan od faktora koji značajno utječe na oblikovanje ponašanja i djelovanja, a koji bi mogao donekle pojasniti ovaj fenomen jest nesigurnost. Ne postoji odavno nešto za što se oni mogu uhvatiti. Država koja je ekonomski na klimavim nogama za posljedicu ima nestabilnost tržišta rada i potpunu nesigurnost u poslovima. Ne postoji garancija da će diploma donijeti posao, da će posao donijeti novac, da će novac donijeti osiguranu egzistenciju, da će zanat donijeti konkretan rad koji će zatim donijeti konkretan rezultat. Samim time sigurnost ne postoji ni u drugim područjima; bez osigurane egzistencije teško je planirati suživot s partnerom, obitelj, ostvarivati vlastite ambicije, želje i snove. Vrijednosti koje su udruživale generaciju njihovih roditelja, kao što su poštenje, rad, marljivost istopile su se u svijetu korupcije i nepotizma te su zamijenjene drugima; konzumerističkim i materijalističkim životnim stilom, a cilj je instant zarada, instant zadovoljstvo. U takvom okruženju, u takvom kontekstu moguće je shvatiti zašto se generacija Z vraća na staro, okreće starim vrijednostima, nečem što iz sadašnje perspektive izgleda kao nešto što je bilo dobro, vrijedno, sigurno.
Za pasivnost, sebičnost i netoleranciju nema opravdanja
No ipak, taj faktor ne smije postati opravdanje za pasivnost, sebičnost, netoleranciju. Jer ako je svijet trenutno uistinu nesigurno mjesto, ako ne postoji garancija za sreću, za uspjeh ili egzistenciju, ako je društvo na makro razini na klimavim nogama a međuljudski odnosi su puni nerazumijevanja, osuđivanja, etiketiranja i neprihvaćanja, što onda ostaje? Očekivati da će svijet sam od sebe postati bolje mjesto i da će baš nama osigurati vlastitu sreću, dok smo pritom zatvoreni u svoj mikrokozmos u kojem brinemo samo o vlastitom interesu, u kojem smo sami?
Tekst: Ada Reić, Info zona ( Hvala 🙂 )