Novinarka: Za početak nam se ukratko predstavi
Ja sam Nikolina Meznarić, studentica sam socijalnog rada, druga godina, u Osijeku i Osječanka sam. Jako sam živahna osoba, volim puno pričati i volim svoje prijatelje, i obitelj
Ja sam Nikolina Meznarić, studentica sam socijalnog rada, druga godina, u Osijeku i Osječanka sam. Jako sam živahna osoba, volim puno pričati i volim svoje prijatelje, i obitelj
Novinarka: Studiraš socijalni rad. Postoji li neko dobro objašnjenje za to ili si to oduvijek znala?
Nikolina: Naravno da postoji. Socijalni rad je nekako oduvijek bio vezan uz mene, samo što to možda prije nisam znala prepoznati. Zapravo, i sama sam bila socijalni slučaj, pa je to nekako bilo uvjetovano time, iako nisam bila sigurna do zadnje godine što ću upisati, ali nekako kad sam posložila svoj životni san, kad sam zbrojila sve kockice, jednostavno sam shvatila da me sve u životu tome vodilo, jednostavno da je to moj prirodni odabir. Otvorio se studij, otvorila se prilika, jednostavno nisam htjela ići iz Osijeka, i dobila sam sve što sam htjela, tako da sam zapravo jako zadovoljna. Zbog tih nekih svojih okolnosti, mislim da je to ostavilo pečat, da mogu drugima pomagati.
Novinarka: Odličan cilj zapravo, pretpostavljam da je to jedan od životnih tvojih ciljeva? Što radiš u slobodno vrijeme? Dosta si aktivna, dosta volontiraš, daj nam reci malo nešto o tom segmentu tvog života.
Nikolina: Pa evo, kad imam slobodnog vremena, onda ga posvećujem volontiranju. Volontiram u PRONI Centru, na projektu Info-centra za mlade, odnosno informiranju mladih u Osijeku. Kad nisam tu, onda sam u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu, isto na jednom projektu, iako to sada nešto prestaje, završava.
Nikolina: Pa evo, kad imam slobodnog vremena, onda ga posvećujem volontiranju. Volontiram u PRONI Centru, na projektu Info-centra za mlade, odnosno informiranju mladih u Osijeku. Kad nisam tu, onda sam u Centru za nestalu i zlostavljanu djecu, isto na jednom projektu, iako to sada nešto prestaje, završava.
Novinarka: Znači i u tom dijelu si ti nekako vezana za socijalni rad, za društvo, za zajednicu, za doprinos. Ti si se baš odredila da doprinosiš društvu u kojem živiš.
Nikolina: Pa da, zapravo to je krenulo slučajno jer inače imam te neke sportske korijene u sebi, volim trčanje, i onda sam se uključila u organizaciju u tom lokalnom, Atletskom klubu Slavonija Žito, i počela sam u tom jednom dijelu doprinositi ljudskim resursima, pa sam se nekako uključila i u logistiku i tako je jedna aktivnost vodila drugoj, pa sam se počela baviti socijalnim radom u sportu. I onda sam pronašla udruge koje su slične mojim interesima, i evo sad sam u njima. Inače pišem poeziju, volim filozofirati (smijeh) i tako.
Nikolina: Pa da, zapravo to je krenulo slučajno jer inače imam te neke sportske korijene u sebi, volim trčanje, i onda sam se uključila u organizaciju u tom lokalnom, Atletskom klubu Slavonija Žito, i počela sam u tom jednom dijelu doprinositi ljudskim resursima, pa sam se nekako uključila i u logistiku i tako je jedna aktivnost vodila drugoj, pa sam se počela baviti socijalnim radom u sportu. I onda sam pronašla udruge koje su slične mojim interesima, i evo sad sam u njima. Inače pišem poeziju, volim filozofirati (smijeh) i tako.
Novinarka: Da li te i taj dio slobodnog vremena koji imaš, koji posvećuješ tome što si nabrojala, ispunjava i doprinosi tvom profesionalnom razvoju? Biraš li aktivnosti u slobodno vrijeme, koje ti mogu nadopuniti znanje, vještine, i razvijati te u tom tvom socijalnom djelovanju?
Nikolina: Pa nemam ustvari ni jednu drugu aktivnosti, samo takve i biram zato što danas je tako užurban svijet i jednostavno nemam vremena za stvari koje mi ne doprinose. Pa u tom smislu iako sam ovako kompleksna osoba, sam dosta praktična, jer uvijek gledam odabrati aktivnosti koje su mi shodne struci i mojim afinitetima u životu. Uvijek gledam da je to u vezi s izgradnjom, nešto što pomaže, ne samo meni, nego i drugima.
Nikolina: Pa nemam ustvari ni jednu drugu aktivnosti, samo takve i biram zato što danas je tako užurban svijet i jednostavno nemam vremena za stvari koje mi ne doprinose. Pa u tom smislu iako sam ovako kompleksna osoba, sam dosta praktična, jer uvijek gledam odabrati aktivnosti koje su mi shodne struci i mojim afinitetima u životu. Uvijek gledam da je to u vezi s izgradnjom, nešto što pomaže, ne samo meni, nego i drugima.
Novinarka: Kako te gledaju prijatelji? (smijeh) „Nikolina hoćemo u kino?“ „Ne mogu ja moram ić’ volontirat u socijalnu službu“ (smijeh)
Nikolina: Navikli su se već. Imam tako malo drugačiji stil života, većina njih to poštuje, iako nekada negoduju, protestiraju, ali navikla sam i ja na to. Jednostavno ako u nešto vjeruješ, za to vrijedi živjeti. Pa tako i ovi prijatelji, koji su dugi niz godina sa mnom, su na to već navikli i podržavaju me. Ovi drugi malo manje, ali dobro (smijeh).
Nikolina: Navikli su se već. Imam tako malo drugačiji stil života, većina njih to poštuje, iako nekada negoduju, protestiraju, ali navikla sam i ja na to. Jednostavno ako u nešto vjeruješ, za to vrijedi živjeti. Pa tako i ovi prijatelji, koji su dugi niz godina sa mnom, su na to već navikli i podržavaju me. Ovi drugi malo manje, ali dobro (smijeh).
Novinarka: Kako vidiš neki najveći problem vezan uz mlade u našoj zemlji? I s te strane tebe, kao mlade osobe, ali isto tako i sa strane društva, u kojem ti djeluješ i aktivna si, i želiš doprinijeti. Evo i ta tvoja potreba da doprinosiš društvu kroz struku socijalnog rada je nešto što možda govori o samom društvu. Pa kako onda ti gledaš na društvo u kontekstu mladih koji danas žive u našem društvu?
Nikolina: Pa većina ljudi bi danas krenula od politike, evo ja ću obrnuti pitanje, odnosno okrenuti priču. Ja smatram da je veliki problem u našem društvu, način na koji se mladi ljudi odgajaju, jer svi kad traže probleme, traže ih u mladoj generaciji. I to je donekle točno, ali treba uzeti to ogledalo i malo ga obrnuti na stranu starijih, jer oni su zapravo odraz onoga što su nam ponudili. Tako da demotiviranost, pasivnost, jednoumlje, je sve što su naslijedili od svojih.
starijih. Tako da problem demotiviranosti mladih nalazimo u starijoj generaciji, a i konkretno vladajuća politika, i općenito politike usmjerene na mlade nisu uopće usmjerene na mlade, promašile su svoj cilj i svrhu, i tu se vidi da ih zapravo lobiraju neki privatni interesi, a ne ono za što su zapravo kreirane.
Nikolina: Pa većina ljudi bi danas krenula od politike, evo ja ću obrnuti pitanje, odnosno okrenuti priču. Ja smatram da je veliki problem u našem društvu, način na koji se mladi ljudi odgajaju, jer svi kad traže probleme, traže ih u mladoj generaciji. I to je donekle točno, ali treba uzeti to ogledalo i malo ga obrnuti na stranu starijih, jer oni su zapravo odraz onoga što su nam ponudili. Tako da demotiviranost, pasivnost, jednoumlje, je sve što su naslijedili od svojih.
starijih. Tako da problem demotiviranosti mladih nalazimo u starijoj generaciji, a i konkretno vladajuća politika, i općenito politike usmjerene na mlade nisu uopće usmjerene na mlade, promašile su svoj cilj i svrhu, i tu se vidi da ih zapravo lobiraju neki privatni interesi, a ne ono za što su zapravo kreirane.
Novinarka: Kao ti to uopće vrijednosno podnosiš? S obzirom da kako se čini, tvoje vrijednosti idu u smjeru humanosti, dobročinstva, empatije, podrške, kreiranje logistike za tu podršku, a ovo što navodiš je zapravo jedan opozit svemu tome. Kako se ti onda snalaziš u tom vrijednosnom sukobu?
Nikolina: Uf, jako teško. U konfliktu sam sama sa sobom (smijeh). Jednostavno osjećam ogroman konflikt između Svijeta i njegovih vrijednosti, koji oni njeguju i načina na koji funkcioniraju, i onih vrijednosti za koje ja smatram da su istinske. I onda jednostavno kada se držim načela, za koje vjerujem da su ispravna, dolazim jednostavno u direktan konflikt s vrijednostima koje su dominantne i jednostavno, htjela bih promijeniti nešto, ali shvaćam da ne mogu sama utjecati na to. No, ne želim se predati. Moj najveći uzor u životu je Isus Krist i on se nikada nije predao, za Čovječanstvo, za dobrobit, i smatram da bih i ja bila kukavica kad bih se predala, i digla ruke od ljudi.
Nikolina: Uf, jako teško. U konfliktu sam sama sa sobom (smijeh). Jednostavno osjećam ogroman konflikt između Svijeta i njegovih vrijednosti, koji oni njeguju i načina na koji funkcioniraju, i onih vrijednosti za koje ja smatram da su istinske. I onda jednostavno kada se držim načela, za koje vjerujem da su ispravna, dolazim jednostavno u direktan konflikt s vrijednostima koje su dominantne i jednostavno, htjela bih promijeniti nešto, ali shvaćam da ne mogu sama utjecati na to. No, ne želim se predati. Moj najveći uzor u životu je Isus Krist i on se nikada nije predao, za Čovječanstvo, za dobrobit, i smatram da bih i ja bila kukavica kad bih se predala, i digla ruke od ljudi.
Novinarka: Imaju li mladi takve vrijednosti danas?
Nikolina: Uf. Ja mislim da zapravo ima. Većina kolega, prijatelja i suradnika u sebi duboko ima takve vrijednosti, mislim da svi čeznu za tim, no jednostavno, mislim da se prilagođavaju okolini, i ispuštaju ono u što vjeruju, kako bi prihvatili i asimilirali ono u što drugi vjeruju, zato da bi ostvarili neke ciljeve.
Nikolina: Uf. Ja mislim da zapravo ima. Većina kolega, prijatelja i suradnika u sebi duboko ima takve vrijednosti, mislim da svi čeznu za tim, no jednostavno, mislim da se prilagođavaju okolini, i ispuštaju ono u što vjeruju, kako bi prihvatili i asimilirali ono u što drugi vjeruju, zato da bi ostvarili neke ciljeve.
Novinarka: Koja je tvoja definicija uspjeha i neuspjeha? Znam da voliš filozofirati, pa evo izvoli (smijeh)
Nikolina: (smijeh) baš filozofsko pitanje (smijeh) Probat ću biti jednostavna. Sve što ljudi smatraju uspjehom, za mene je većinom neuspjeh. Zato što ljudi gledaju na materijalno stanje, gledaju na broj ljudi koji se nalazi oko njih, gledaju na položaj društveni, a za mene su to sve neuspjesi zato što pokazuju da ti ljudi nisu pomireni sami sa sobom. Jednostavno smatram da je najveći uspjeh kada se čovjek drži moralnog zakona, kada se drži deset Božjih zapovijedi, kada nije nikoga povrijedio, kad je pošten, kada gleda da ljubi bližnjeg svoga, i kada onda nešto uspije napraviti. To je za mene vrhunac života, a to se često puta kosi s definicijom uspjeha ovog svijeta.
Nikolina: (smijeh) baš filozofsko pitanje (smijeh) Probat ću biti jednostavna. Sve što ljudi smatraju uspjehom, za mene je većinom neuspjeh. Zato što ljudi gledaju na materijalno stanje, gledaju na broj ljudi koji se nalazi oko njih, gledaju na položaj društveni, a za mene su to sve neuspjesi zato što pokazuju da ti ljudi nisu pomireni sami sa sobom. Jednostavno smatram da je najveći uspjeh kada se čovjek drži moralnog zakona, kada se drži deset Božjih zapovijedi, kada nije nikoga povrijedio, kad je pošten, kada gleda da ljubi bližnjeg svoga, i kada onda nešto uspije napraviti. To je za mene vrhunac života, a to se često puta kosi s definicijom uspjeha ovog svijeta.
Novinarka: Ako je ovaj uspjeh za tebe neuspjeh, pa što je onda za tebe neuspjeh?
Nikolina (smijeh) kada osoba živi samodostatno, kada gleda samo svoje interese, kada ne vidi drugog čovjeka, i kada on maltene pored njega umire, ili nema što za jesti, a on okreće glavu od toga. To me duboko u meni boli.
Nikolina (smijeh) kada osoba živi samodostatno, kada gleda samo svoje interese, kada ne vidi drugog čovjeka, i kada on maltene pored njega umire, ili nema što za jesti, a on okreće glavu od toga. To me duboko u meni boli.
Novinarka: Osjećaš li to onda kao vlastiti neuspjeh ili to prepoznaješ kao neuspjeh tih ljudi?
Nikolina: Pa djelomično i kao vlastiti neuspjeh. Uvijek gledam društvo nekako kao kolektivitet, i svaki puta kada vidim osobu koja je, ne znam, gladna, ili koja nema dobre socijalne prilike, nekako mislim da su to sve uzrokovali vladajući kroz politike, i ja osjećam da sam i ja na jednoj razini doprinijela tome. I zato mislim da svi imamo individualnu odgovornost da to anuliramo, i ja se uistinu trudim, ali mislim da trebamo svi puno više raditi na tome.
Nikolina: Pa djelomično i kao vlastiti neuspjeh. Uvijek gledam društvo nekako kao kolektivitet, i svaki puta kada vidim osobu koja je, ne znam, gladna, ili koja nema dobre socijalne prilike, nekako mislim da su to sve uzrokovali vladajući kroz politike, i ja osjećam da sam i ja na jednoj razini doprinijela tome. I zato mislim da svi imamo individualnu odgovornost da to anuliramo, i ja se uistinu trudim, ali mislim da trebamo svi puno više raditi na tome.
Novinarka: Da, to je jako teško, jer i sama si rekla ljudi pokušavaju pratiti i negdje se prilagoditi društvu kakvo jeste, i sebe pozicionirati u te neke smjerove, zato je to dosta teško. I ja vjerujem da pogotovo mladi ljudi doživljavaju različite konfuzije zbog toga. Zanima me, vidiš li ti na koji način mladi mogu prevladati te neke prepreke i izazove?
Nikolina: Na samoj osobi je velika odgovornost. Ako odeš iz manje sredine, na primjer u Zagreb, neće ti nitko ništa servirati. To je borba za egzistenciju i jednako je izražena gdjegod da si ti. Samo je pitanje kako ćeš se postaviti prema njoj. Znači, treba ulagati u sebe, u svoje slobodno vrijeme, treba investirati, treba raditi na dodatnom educiranju samog sebe, treba općenito raditi i izgrađivati sebe kao osobu i onda se prilike nude. Nikom ništa nije samo tako palo s neba. Treba uvijek tražiti angažman sebe i za sebe i za druge osobe.
Novinarka: Jedan od tvojih ciljeva, uvjetovan i tvojim životnim putem, vezan je za odabir tvoje profesije, a vezan je i za status u kojem si ti bila jdosta dobar dio svog života. Smatraš li se osobom u nepovoljnom položaju?
Nikolina: Ne. Ja to jednostavno odbijam, zato što smatram da… Mislim što uopće znači taj nepovoljan položaj? Nepovoljan položaj je samo ako se ti postaviš u nepovoljan položaj. Mislim, postoje zaista ljudi koji jesu u nepovoljnom položaju, ali smatram da način na koji se ti nosiš sa svim tim stresom i svime u životu što te zadesi, to može biti nepravedno, to može biti loše, i slažem se da je veliki dio ljudi to na svojoj koži osjetio, ali ključan je onaj faktor, kako ti to doživljavaš i percipiraš. Ako ti ideš sa stavom da si u nepovoljnom položaju, ti ćeš i svoje ponašanje uskladiti s time. Ali ako to shvatiš i prihvatiš da je to samo jedna faza tog tvog života, iako je bila nepravedna, ali ju idem ispraviti, idem i drugima učiniti ono što meni nitko nije, kada bismo pokrenuli takav lanac reakcije kod osoba, onda bi naravno bilo sve manje ljudi u nepovoljnom položaju.
Nikolina: Ne. Ja to jednostavno odbijam, zato što smatram da… Mislim što uopće znači taj nepovoljan položaj? Nepovoljan položaj je samo ako se ti postaviš u nepovoljan položaj. Mislim, postoje zaista ljudi koji jesu u nepovoljnom položaju, ali smatram da način na koji se ti nosiš sa svim tim stresom i svime u životu što te zadesi, to može biti nepravedno, to može biti loše, i slažem se da je veliki dio ljudi to na svojoj koži osjetio, ali ključan je onaj faktor, kako ti to doživljavaš i percipiraš. Ako ti ideš sa stavom da si u nepovoljnom položaju, ti ćeš i svoje ponašanje uskladiti s time. Ali ako to shvatiš i prihvatiš da je to samo jedna faza tog tvog života, iako je bila nepravedna, ali ju idem ispraviti, idem i drugima učiniti ono što meni nitko nije, kada bismo pokrenuli takav lanac reakcije kod osoba, onda bi naravno bilo sve manje ljudi u nepovoljnom položaju.
Novinarka: Što je tebi pomoglo da prevaziđeš sve te teškoće? Jesi li oduvijek bila religiozna ili si to možda remenom razvila i došla do te spoznaje vjerovanja koja ti zapravo pomaže nadići te teškoće i elemente koji jesu nepovoljni i bili su nepovoljni za tebe?
Nikolina: Pa, mislim, uvijek sam na neki način vjerovala u Boga, samo što vjerujem da je to postalo puno izraženije kroz taj jedan aspekt patnje, i smatram da mi se Bog nekako bolje otkrio. Nekako je to sastavni dio mene…, i (stanka u razmišljanju) jednostavno sam došla do spoznaja do kojih nisam došla ranije i smatram da je ta patnja bila ključna da ja pustim, i pređem preko nekih stvari, iz sebe i svoje osobnosti, i počnem gledati drukčije. I zahvalna sam na tom iskustvu.
Nikolina: Pa, mislim, uvijek sam na neki način vjerovala u Boga, samo što vjerujem da je to postalo puno izraženije kroz taj jedan aspekt patnje, i smatram da mi se Bog nekako bolje otkrio. Nekako je to sastavni dio mene…, i (stanka u razmišljanju) jednostavno sam došla do spoznaja do kojih nisam došla ranije i smatram da je ta patnja bila ključna da ja pustim, i pređem preko nekih stvari, iz sebe i svoje osobnosti, i počnem gledati drukčije. I zahvalna sam na tom iskustvu.
Novinarka: Što se tiče vjere, puno mladih je danas skeptično oko vjere i religije. Postoji puno predrasuda prema ljudima koji su religiozni. Puno mladih, ali i odraslih, iako će se deklarirati kao pripadnici neke od religija, u dubini ne žive na način na koji ti živiš tu vjeru. Na koji način vidiš da oni mogu prevazići neke teškoće? Je li njihova vjera samo nekakvog drugog oblika? Imaju li i oni iste vrijednosti kao i ti, ali ih ne izražavaju kroz nekakvu religioznost, nego možda kroz nekakav trud, angažman, iskrenost ili neki drugi oblik istine? Kako gledaš na taj
segment života mladih? Je li tebi sporno što mladi ne vjeruju, ne prakticiraju vjeru u tom smislu, ili je po tebi to stvar neke njihove samosvijesti, odabira, osobnih vrijednosti? Jesu li krivi što ne vjeruju? Kako gledaš na to?
Nikolina: Meni nije, iskreno, nimalo čudno što mladi ne vjeruju u Boga. Najviše je to zbog politika, zbog načina na koje se rade današnja znanstvena istraživanja, načina na koje je sve to usmjereno, tako da se ne mogu čuditi što ne vjeruju. S druge strane to otkriva da ni oni nisu toliko iskreni da bi spoznali, jer po meni Bog neće eliminirati sumnje, ali će ti dati dovoljno da povjeruješ. Ali ovisi o tome koliko si ti iskren, koliko ti želiš duboko ući u to, da spoznaješ.
segment života mladih? Je li tebi sporno što mladi ne vjeruju, ne prakticiraju vjeru u tom smislu, ili je po tebi to stvar neke njihove samosvijesti, odabira, osobnih vrijednosti? Jesu li krivi što ne vjeruju? Kako gledaš na to?
Nikolina: Meni nije, iskreno, nimalo čudno što mladi ne vjeruju u Boga. Najviše je to zbog politika, zbog načina na koje se rade današnja znanstvena istraživanja, načina na koje je sve to usmjereno, tako da se ne mogu čuditi što ne vjeruju. S druge strane to otkriva da ni oni nisu toliko iskreni da bi spoznali, jer po meni Bog neće eliminirati sumnje, ali će ti dati dovoljno da povjeruješ. Ali ovisi o tome koliko si ti iskren, koliko ti želiš duboko ući u to, da spoznaješ.
Novinarka: OK, hvala ti na ovome. Koji su tvoji neki dodatni putevi, ciljevi, što bi još voljela postići? Imaš li neku viziju? Ne čak ni što bi voljela postići, postići ćeš ti to sigurno, ali što vidiš kao nešto što te motivira, gdje bi se htjela još dodatno negdje afirmirati, razvijati, učiti?
Nikolina: Evo konkretno u multimediji. To me područje jako zanima, fotografiju volim jako. Htjela bih proraditi malo više diskurzivne književne oblike, kroz pisanje podlistaka, eseja, i tako dalje. Zanima me jako novinarstvo, tako da bih se tu htjela više afirmirati u tom području, možda malo više i u filozofiji, ali općenito sve takve nekakve aktivnosti koje uključuju pisanu riječ, poeziju. Recimo htjela bih objaviti svoju zbirku pjesama, to mi je želja.
Nikolina: Evo konkretno u multimediji. To me područje jako zanima, fotografiju volim jako. Htjela bih proraditi malo više diskurzivne književne oblike, kroz pisanje podlistaka, eseja, i tako dalje. Zanima me jako novinarstvo, tako da bih se tu htjela više afirmirati u tom području, možda malo više i u filozofiji, ali općenito sve takve nekakve aktivnosti koje uključuju pisanu riječ, poeziju. Recimo htjela bih objaviti svoju zbirku pjesama, to mi je želja.
Novinarka: Nikolina ja ti želim od srca da uspiješ i u svojoj vjeri i u svim svojim ciljevima, hvala ti od srca na ovom intervjuu. Imaš li za kraj neku poruku za mlade ljude, gledajući i tebe, i tvoj životni put, i sve što si postigla, i načine na koje si postigla, i sa svim situacijama s kojima se susrećeš?
Nikolina: Evo ja ću baš iz svoje perspektive odgovoriti na to: nemojte dozvoliti da vas okolnosti obeshrabre. Trenutno se možete nalazi u teškoj situaciji, može se činiti da nema izlaza, ali ne znate što vam donosi sutra. Tak’ da, nemojte nikako odustajati od sebe. Pronađite vrijednosti, držite ih, makar vam cijeli svijet govorio drugačije i evo, ne znam, nemojte odustati od sebe, ali nemojte odustati ni od onog prijatelja pored vas. Trudite se izgrađivati međusobno, jedni druge oplemenjivati.
Nikolina: Evo ja ću baš iz svoje perspektive odgovoriti na to: nemojte dozvoliti da vas okolnosti obeshrabre. Trenutno se možete nalazi u teškoj situaciji, može se činiti da nema izlaza, ali ne znate što vam donosi sutra. Tak’ da, nemojte nikako odustajati od sebe. Pronađite vrijednosti, držite ih, makar vam cijeli svijet govorio drugačije i evo, ne znam, nemojte odustati od sebe, ali nemojte odustati ni od onog prijatelja pored vas. Trudite se izgrađivati međusobno, jedni druge oplemenjivati.
Novinarka: Nikolina hvala ti.
