Upoznajte Marka Perkovića, mladog aktivistu

Novinarka: Marko evo, za početak, molim te da nam se predstaviš s nekom svojom posebnošću.
Marko: Ja sam Marko Perković, aktivan sam u više organizacija civilnoga društva, točnije udruga koje su neprofitne te prakticiram aktivno građanstvo.
Novinarka: Zašto si uopće aktivan? Što to tebi u životu treba? (smijeh)
Marko: Uz sve ostalo, ipak smatram da udruge, svaka na svoj način, i po svom nekom cilju i svojim djelatnostima, zasigurno poboljšavaju kvalitetu života u određenoj lokalnoj zajednici.
Novinarka: Hvala ti što to primjećuješ, to je jedna stvar, a s druge strane, hvala ti što kroz udruge i doprinosiš, jer slažem se da ima i onih koji ne rade posao koji bi trebali raditi, ali ima i puno onih koji taj posao obavljaju jako dobro, i služe upravo onome čemu i jesu namijenjeni, da budu korektiv onome što ne štima, i nadopuna onome čega nema. Tako da, meni je, a vidim i tebi, potpuno jasna uloga civilnoga društva, ali puno je ljudi skeptično. Javnost nam je vrlo podijeljena vezano uz udruge. Ljudi kad nisu u potrebi onda ne vjeruju udrugama, ali kad dođu u situaciju da im je pomoć potrebna, onda se za udruge hvataju kao za slamku spasa. Kad o tome govorimo, svi mi imamo i neku političku ulogu u društvu vezanu i usmjerenu na neke promjene. Meni je osobno zanimljiv tvoj razvojni put, u smislu aktivnosti u politici. Kako si se uključio i odlučio na taj put, jer mladi koji jesu u politici znaju zbog čega su, ali drugi koji nisu imaju veliki otpor prema njoj?
Marko: Ako smijem zaključiti, nakon ovog svog iskustva, aktivnog članstva u političkoj stranci, ali i udrugama u kojima sam član, dolazim do zaključka da oni mladi koji nisu niti u politici, nisu niti u udrugama, na žalost oni zapravo nisu nigdje. Mene je zanimalo u svojoj zajednici, odnosno u svom mjestu, poboljšati određene stvari, bilo da je riječ o komunalnoj infrastrukturi, ili društvenim aktivnostima, stvaranje novih ili poboljšanje postojećih, svakako je to bio moj motiv za ulazak, kako u samu političku stranku, tako i u udrugu, i na taj način doprinositi razvoju mjesta.
Novinarka: Mladi se često ne odlučuju učiniti takve korake. Često čujemo nezadovoljstvo, ovo je loše, ali nema inicijativa mladih da se nešto mijenja. Je li to…? Što je problem s tim, s političkom pasivnošću mladih?
Marko: Ono što je namjena, i sama ideja politike, je plemenita, a to je rad za opće dobro. Nažalost mladi su, i ne samo mladi, opravdano razočarani u nju, i to je neki temelj njihovog neuključivanja i nesudjelovanja u političkom životu. Osim toga, u samim udrugama i ono mladih što ima, primjećujem da osim što se uključuju, a uključuju se u rad mnogih udruga, primjećujem da se ne odlučuju za vodeće funkcije i preuzimanje dužnosti, što je isto tako problem. Tu ih pozivam, sve mlade, da se uključe i u politički i u javni život, a pogotovo u organizacije civilnoga društva i aktivno sudjeluju u kreiranju javnih politika za mlade.
Novinarka: Uključivanjem, i u politiku, i u udruge u kojima djeluješ, jesi li ti učinio nekakav pomak? Za sebe, za društvo, ima li tu nešto što možeš konkretizirati kao nekakav utjecaj?
Marko: Vjerujem da postoje određeni pokazatelji, posebno za one aktivnosti, programe i projekte koje provode udruge u kojima sam aktivan, a da sam s ekipom ljudi koja je radila ili radi na tome, moje osobno mišljenje je da jesmo napravili pozitivnu promjenu.
Novinarka: Vrijednosno vidim da ti odgovara biti dio udruga, kroz koje potičeš aktivnosti. Vidim da ti i tvoj angažman u KUD-ovima odgovara. Moje viđenje je da svi možemo napraviti nešto u ovom društvu, od toga da pokupimo papirić s ceste i bacimo ga u kantu, do puno većih stvari. Tako mislim da mogu i KUD-ovi, posebice vezano za prijenos svojih običaja, tradicije i kulture, na mlade ljude. U onim mjestima u kojima postoje Kulturno-umjetnička društva, koja su negdje osnova društvene zajednice, tu ima dosta novih generacija mladih. U drugim, manjim zajednicama primjetno je da im opada broj mladih ljudi. a to je isto tako jedan segment koji može graditi i pojedinca, i zajednicu, i utjecati na kvalitetu života te zajednice. Vidiš li ti to isto tako, je li to isto tako dio tvoje misije u Kulturno-umjetničkom društvu Josipovac, taj neki prijenos vrijednosti, poticanje mladih na konstruktivno provođenje slobodnog vremena, ali i očuvanje baštine?
Marko: Slažem se, i dosta slično vidim ovu problematiku. Osim demografskih obilježja koja utječu na uključivanje mladih u udruge, bilo to urbana ili ruralna sredina, isto tako mislim da je problem nažalost taj da same te organizacije nemaju financijske mogućnosti realizirati projekte i programe koji bi bili zanimljivi i atraktivni djeci i mladim osobama, da bi se isti na taj način uključili u njihov rad. Naravno, tu moram spomenuti Grad Osijek, Osječko-baranjsku županiju, koji, naravno, s obzirom na svoje mogućnosti, financiraju udruge u kojima jesam, ali i mnoštvo ostalih. Kada govorimo o udrugama nacionalnih manjina, i onih udruga koje djeluju u kulturi i umjetnosti, imam pozitivan primjer, da dobar dio njih uz očuvanje svoje baštine i običaja svoga kraja, uključuju i osobe koji nisu nužno pripadnici njihove nacionalne manjine.
Novinarka: KUD-ovi, imaju puno prednosti za mlade ljude, za njihov razvoj, za razvoj njihovih osobnosti, vještina, za upoznavanje drugih kultura, a jako se slabo mladi odlučuju na uključivanje. Kako to promijeniti? Kako ih informirati, kako ih potaknuti, kako ih motivirati da se uključe?
Marko: Ubrzanim razvojem društva, europeizacijom, globalizacijom, povijesne tradicije te način života naših ruralnih krajeva dolaze u pitanje, a odnos prema njima sve više gubi na važnosti. Međutim, uvijek postoje ljudi koji svojom brigom i velikom ljubavlju za svoj zavičaj pokušavaju spasiti kulturnu i tradicijsku baštinu proteklih generacija. Kako kultura ima važnu ulogu u izgradnji osobnosti mladih osoba i njihovu društvenu afirmaciju, jer često puta i sami preuzimaju inicijativu i iznose ideje, a kroz različite projekte i programe udruga okupljaju se mnogi mladi prilikom čega i sami sudjeluju kroz volontiranje pa čak i donošenje odluka, te ih sve to ukupno osnažuje za aktivnu građansku ulogu, a najviše koristi ima lokalna zajednica.
Svakako bih na tragu toga, istaknuo da moja udruga i osobno, imamo jako dobru suradnju s osnovnom školom, dječjim vrtićem, župama i svim aktivnim udrugama, a mislim da je kao i kod ostalih problema u društvu, gdje se ide sve više u smjeru prevencije, tako isto mislim da je za područje kulture i samih organizacija civilnoga društva, pa i onog najbitnijeg humanog, to je volontiranje, da se djeci podigne svijest i značenje o sadržaju, opsegu i dosegu tih pojmova.
Novinarka: imaš li slobodnog vremena? Što radiš u slobodno vrijeme?
Marko: Vrlo malo ali vikende provodim u izlascima. Uz aktivnosti koje imam, jer djelujem u jednoj udruzi koja djeluje u području kulture, i drugoj koja je sportska i ekološka, malo mi vremena ostaje za neke druge stvari, tako da većinu vremena, kao i drugi uključeni koji to razumiju, potrošim na ili redovan rad ili rad u tim udrugama. Inače, volim pogledati dnevne vijesti i pročitati tiskovine, posebno lokalne.
Novinarka: Imaš li ti nekakve dodatne hobije, a za koje ne znamo?
Marko: Ne, nemam. Svojevremeno sam se bavio karateom, dugo godina, i nešto kraće streljaštvom, što se tiče nekog mog sportskog života. Ovo ostalo je sve dalje krenulo nekim tim tijekom, uz folklor, još i volontiranje u političkoj stranci, pokretanje i sudjelovanje u društvenim inicijativama i dva mandata u Savjetu mladih Grada Osijeka. Trenutno vodim Facebook stranicu informativno-društvenog karaktera pod nazivom „Josipovac“ koja bilježi više od 1500 pratitelja a s ciljem promicanja lokalne sredine.
Novinarka: Jesi li još uvijek aktivan u politici?
Marko: Nisam član političke stranke a u Mjesnom odboru sam član Vijeća, sad drugi mandat, gdje smo kolegice i kolege izašli na nedavno održanim izborima za mjesnu samoupravu na području Grada Osijeka, kao nezavisna lista, i na to sam isto tako ponosan jer s ostalim kolegama odlično surađujem i ono najbitnije, imamo dosadašnju suradnju s udrugama, a i podižemo ju na još jednu veću razinu. I mislim da je to vrlo bitno. Također bih napomenuo da su svi članovi Vijeća MO Josipovac i članovi različitih udruga i osobno pomažu njihov rad.
Novinarka: Pričaš o Josipovcu? Mjesnom odboru Josipavac? To je i jedan drugačiji tvoj iskorak prema građanima i prema mladima, zvuči mi kao neko dobro osvježenje.
Marko: Upravo tako. Nažalost kao i svi ostali u mjesnoj samoupravi, ograničeni smo financijama, govorim o proračunu Vijeća mjesnog odbora. Onaj dio proračuna koji imamo pravo raspodijeliti kao financijska sredstva tijekom godine udrugama, je vrlo mali, međutim moguće je pomoći i na druge načine, logistički, organizacijski, pa čak i savjetovanjem, informiranjem o raspisanim javnim pozivima i slično.
Marko: smatram da je suradnja temelj svega, a onda dolaze informacije i ideje kao i primjeri dobre prakse koji se mogu razmijeniti među dionicima.
Novinarka: S obzirom na sve tvoje aktivnosti, doprinose li ti one tvom profesionalnom usmjerenju?
Marko: Pa, ustvari, ako govorimo o mom formalnom obrazovanju, ovo sve nije usko vezano o uz lokalpatriotizam i doprinos zajednici. Po struci sam ing. elektrotehnike, tako da volonterske aktivnosti nisu usko vezane uz područje tehničkih znanosti. Ono loše što bih istaknuo je upravo od strane društva onih neaktivnih, kako ste ranije i naveli da eto ipak u određenom trenutku i spoznaju da te udruge doprinose ipak njima i obogaćivanju zajednice u kojoj žive. Istaknuti pojedinci koji su većinom u vodstvu udruga, su izloženi tim nekim oblicima, kritikama pojedinaca i određenog dijela javnosti. Uz to, volontiranje, obnašanje dužnosti i obavljanje aktivnosti unutar udruga zahtijeva određena znanja i vještine, iziskuje nebrojeno mnogo volonterskih sati i stvara određene troškove.
Novinarka: Neke od većih problema smo u ovom razgovoru protresli, od pasivnosti, nekog beznađa, razočaranja, voljela bih čuti, u tom tvom nekom djelovanju, a naravno i kasnije ako ćeš se baviti elektrotehnikom, inženjerstvom ili već čimgod, sigurna sam da ćeš raditi neke dobre pomake i zasebne i za druge, koji su ti nekakvi tvoji životni planovi? Ne moramo nužno reći ciljevi kojima težiš, pa ih sad pod „moram“ moraš ostvariti, nego tvoje razmišljanje, gdje bi se dodatno volio razvijati, u kojem području?
Marko: Iskreno, trenutno i dalje me uz sve ove negativne stvari koje sam pobrojao kod aktivizma u civilnom društvu, i dalje vidim da tu ima prostora, pa opet pozivam djecu, mlade, i sve ostale, različitih dobnih kategorija, da s ipak uključe, da odaberu, a postoji mnoštvo udruga, kad govorimo o gradu Osijeku, da odaberu one gdje se vide da bi mogli ispuniti neka svoja očekivanja. Ili ih pozivam da osnuju nove udruge, inicijative. A, ono što želim za sebe i druge, želim se vidjeti i dalje u ovom radu i u gradu Osijeku.
Novinarka: već si nekako izvukao nekakvu poruku za mlade ljude u tom nekom aktivističkom smislu, u smislu nekog doprinosa zajednici, u smislu pomicanja iz te nekakve pasivnosti, imaš li još nešto što bismo mogli poručiti mladima, a da im može promijeniti nekakav njihov status, položaj, poziciju u kojoj jesu? Ima li nešto što po tebi sami mogu napraviti da se pokrenu? Ima li nešto što se treba odraditi u društvu, a što bi njima moglo dobro doći?
Marko: Svim mladima bih svakako poručio da se obrazuju formalno, da od toga ne odustaju. Da se obrazuju i neformalno, kao cjeloživotno obrazovanje, što je također danas vrlo važno, i svakako da se druže međusobno i da se uključe u civilno društvo na bilo koji način.
Novinarka: Hvala ti Marko puno na ovom intervjuu.