Roberto Martinez Casariego Castrillo je mladi Španjolac iz Madrida koji je za svoje EVS iskustvo odabrao Vukovar. Ekipa iz Info zone iz Splita je popričala s njim o njegovim doživljajima i iskustvima i intervju prenosimo u cijelosti povodom promicanja Europske volonterske službe u Europskom tjednu mladih.
Posjetio nas je Roberto Martinez Casariego Castrillo, mladi Španjolac iz Madrida koji je u Mirovnu grupu mladih Dunav došao kao EVS volonter. Popričali smo s njim o njegovim doživljajima i iskustvima iz Vukovara.
Roberto, reci nam nešto o sebi.
Iz Madrida sam, imam 28 godina i radim u društveno-kulturnom sektoru. Radio sam i kao turistički animator. Naišao sam na Europsku volontersku službu, program za mobilnost mladih. Htio sam sudjelovati u programu jer mislim da je to dobar način za poboljšavanje svojih vještina, za stjecanje novih znanja, upoznavanje s ljudima iz drugih zemalja koji dijele zajedničke interese. Našao sam Mirovnu grupu mladih Dunav iz Vukovara koja je imala savršen projekt za mene i nisam se puno mislio. Nazvao sam ih, oni su me prihvatili, i evo tu sam već sedam mjeseci.
Što radite u organizaciji?
Mirovna grupa mladih Dunav je organizacija za mlade osnovana prije 25 godina. Nakon Domovinskog rata njihov cilj je bio unijeti mir u vukovarsku zajednicu. Danas se udruga bavi drugim stvarima. Naš zadatak je ponuditi mogućnost neformalnog učenja kroz razne aktivnosti koje se provode. Imamo odličan glazbeni studio. Lokalni bendovi tu dolaze na probe, a nekada i održe mali koncert. Imamo i klub za mlade u kojem se održavaju radionice za djecu i mlade. Neke aktivnosti vode volonteri, a neke su dio određenog projekta koji organizacija provodi.
Kako si izabrao ovaj projekt?
Ovaj projekt sam izabrao jer sam htio raditi u klubu za mlade, htio sam raditi za zajednicu. Projekt je bio vrlo fokusiran na moju profesiju jer se radi o socijalnom radu u zajednici.
Kako ti se svidio Vukovar? Jesi li se brzo snašao?
U početku je bilo komplicirano. Ja sam iz Madrida. To je velik grad. Ima skoro isti broj stanovnika kao cijela Hrvatska. A ja sam došao u Vukovar, grad sa 20 000 ljudi. U mom kvartu u Madridu živi 40 000 ljudi tako da je u početku to bio veliki šok. Ali to je ono što sam htio. Radio sam kao turistički animator pa nisam htio doći u grad poput Splita (iako je prelijep) koji je previše turistički. Radio sam nekoliko godina sa turistima i već sam pomalo umoran od njih. Stvarno sam htio raditi u nekoj zajednici i nakon sedam mjeseci tamo mogu reći da mi je prelijepo.
Možeš li izdvojiti neki događaj ili projekt na kojem si radio koji ti je ostao posebno u sjećanju?
Surađivao sam sa Crvenim nosevima. Jedan od mojih najvećih snova je raditi kao Patch Adams, klaun doktor. To je sigurno bilo iskustvo za koje mogu reći da mi je dalo mnogo toga. Održavamo i radionice u školama. Bili smo u Osnovnoj školi Nikola Andrić, vjerojatno najsiromašnijoj školi u Vukovaru. Tamo radimo sa djecom iz romske zajednice koja nemaju pristup određenim programima zbog financijskih poteškoća. Taj rad u školi je nešto što ću sigurno ponijeti sa sobom.
Što je najbolje što si doživio u Hrvatskoj?
Vrlo sam zahvalan ljudima iz Vukovara, ljudima s kojima sam okružen, koje mogu nazvati prijateljima. Stvarno su me uključili u svoje živote. Iako ne znam hrvatski, uvijek me uključuju u svoje razgovore. Jako sam zahvalan zbog toga i to je najbolji dio ovog iskustva.
Kažeš da ne znaš hrvatski, ali sigurno si pokupio par riječi. Koja je prva riječ koju si naučio?
Ne znam bi li trebao reći prvu riječ… Polako. Polako je bila prva hrvatska riječ koju sam naučio. To meni nije bio problem jer sam ja Španjolac. Mi uvijek kažemo „Ostavi to za sutra“, ostavljamo sve za zadnji trenutak. Tako da to nije bio problem za mene.
Planiraš li otići na još neki projekt nakon što završiš s ovim?
Naravno. Jedna od najboljih stvari u vezi EVS-a je to što je jako dobro strukturiran. Imate organizaciju koja vas šalje na projekt iz vaše zemlje i organizaciju u kojoj ćete odraditi projekt. Nadam se da ću ostati u kontaktu sa organizacijom iz Španjolske koja me poslala na ovaj projekt da ih mogu pitat o drugim projektima za mlade kojima bi se mogao pridružiti.
Bi li drugima preporučio odlazak na EVS projekt?
Definitivno. Za svaku mladu osobu u Europi postoji neki projekt, bilo da su vezani za dobrobit životinja, brigu o starijima ili rad sa mladima, što je moje područje. Postoji toliko programa da je nekada teško izabrati. Ali ja svakako preporučujem to iskustvo. Neovisno o tome što želite dobiti na EVS-u. Čak da samo želite putovati i upoznati nove prijatelje.
Više informacija o Europskoj volonterskoj službi (EVS) pronađi na Europskom portalu za mlade.
Ukoliko imate dodatna pitanja za Roberta, pronađite ga u Mirovnoj grupi mladih Dunav u Voćarskoj 17.
