Krajem Drugog svjetskog rata napravljeno je prvo nuklearno oružje, poznatije kao atomska bomba. Prva bomba bačena je na Hirošimu 6.8.1945. godine, dok je druga bačena na Nagasaki tri dana poslije. Na taj način ubijeno je više od 200 000 civila, dok su posljedice radijacije odnijele još dodatan broj života. Je li to uistinu bilo potrebno? Je li argument o ubrzavanju završetka rata dovoljan za takav čin? I još nekoliko drugih pitanja postat će teme mnogih diskusija. Atomsku bombu napravili su tijekom rata Saveznici, tako što su uspješno iskoristili otkriće nuklearne fisije i proces cijepanja jezgre atoma uranija, a to otkriće donio je njemački fizičar i kemičar Otto Hahn 1939. godine.
Međutim, poznata je također činjenica da je tijekom rata postojala utrka između Saveznika i Sila Osovine, predvođene nacističkom Njemačkom i Adolfom Hitlerom, tko će prvi u rukama imati nuklearno oružje koje će moći iskoristiti i pobijediti u ratu. Danas ćemo pokušati odgovoriti na vječno pitanje koje se mnogi znanstvenici i povijesničari i dan danas pitaju, a to je što bi se dogodilo da je zloglasni Hitler dospio do atomske bombe i zbog čega se to nije dogodilo?
Njemačka se dolaskom Hitlera na vlast od velike znanstvene sile pretvorila u veliku vojnu silu, znanstvena otkrića velikana zamijenjena su teškom artiljerijom i oružjem. Takav režim i nezdrava atmosfera dovela do toga da mnogi velikani i nobelovci, poput Einsteina i Schrodingera, napuste prostore njemačkog režima i emigriraju. Nekoliko eminentnih znanstvenika ostalo je u nacističkoj njemačkoj, neki od njih postali su čak i pripadnici režima. Upravo je ta nekolicina pod prisilom vojske započela rad na stvaranju nukleranog oružja, a jedan od vodećih na projektu bio je Werner Heisenberg. Poznatiji kao jedan od tvoraca kvantne mehanike, dobitnik Nobelove nagrade i osoba koja nam je prezentirala veliko otkriće relacija neodređenosti. U svakom slučaju, jedan od najvećih teorijskih fizičara u 20. stoljeću. Heisenberg nije bio dio nacističkog režima, radio je na tome da se u okupiranim zemljama ne uništavaju laboratoriji te je odbijao sudjelovati na skupovima koji su veličali Hitlera. Isto tako, bio je i član kluba „Wednesday“ , sastavljen od elite čiji su članovi kasnije sudjelovali u atentatu na Hitlera 1944. godine. Po svemu sudeći, Heisenberg nije bio nacist, ali je odlučio ostati u Njemačkoj dok su njegove brojne kolege pobjegle i na taj način riskirao da bude poslan kao vojnik na front i automatski sklopio „dogovor s vragom“. Jedno do danas potpuno ne razjašnjenih pitanja i na koju su se temu pisali mnogi eseji i održavale debate, a glasi, je li Heisenberg namjerno sabotirao stvaranje atomske bombe za Hitlera, znajući posljedice takvog čina ili ju jednostavno nije znao napraviti? Je li on heroj ili neznalica? Vladaju podijeljena mišljenja.
Nacisti su Heisenberga zvali „bijeli židov“ jer je podržavao i predavao Einsteinovu teoriju relativnosti, što im se svakako nije svidjelo. To je u početku projekta odmah značilo da nemaju previše povjerenja u njega, ali je bio preveliki um da ga ne iskoriste u stvaranju atomske bombe i zbog toga su ga stavili kao jednog od nositelja projekta uz strogi nadzor vojske. Njegov prvi izvještaj o mogućnostima stvaranja takvog oružja, kasnije je razjašnjeno, sastavljen je od mnogo grešaka koji su bili vezani uz dizajn bombe i nuklearni reaktor. To naravno, nadležna vojska, nije mogla znati. Uz Heisenberga na projektu radilo je još devet znanstvenika. Tim je bio sastavljen od dva nobelovca i tri buduća nobelovca i zbog toga je i danas veliki upitnik kako uz tako velike umove i podršku vladajućih, nisu uspjeli izgraditi bombu. U ključnom izračunu kritične mase U – 235 bombe, Heisenberg je dobio rezultat u tonama, dok je točan rezultat bio između 15 i 60 kilograma. Što je bila ključna greška bez koje nisu mogli naprijed. Isto tako, nisu spoznali da bi Plutonij trebao biti glavni „sastojak“ bombe jer je rasprostranjeniji, dok je to Saveznicima pošlo za rukom. Sve ovo zapravo upućuje na zaključak da Nijemci nisu imali osnovna saznanja o pravljenju bombe. Ili su se samo pravili da nemaju? Također, nisu izveli niti jedan eksperiment kako bi potvrdili svoje izračune.
1945. godine, na samom kraju rata, svih 10 znanstvenika uhićeno je od strane Saveznika i odvedeno u sigurnu kuću Britanske obavještajne agencije MI6, Farm Hall (Engleska), gdje su zadržani 6 mjeseci i u tajnosti prisluškivani (razgovori su snimani te potom javno objavljeni 1992. godine). Na taj način željeli su doznati koliko su Nijemci bili blizu stvaranja atomske bombe i jesu li u tome uspjeli. U jednom trenutku, dobili su obavijest na radiju kako su Amerikanci bacili prvu bombu na Hirošimu, što su oni prokomentirali u nevjerici. Također, iz nekih rečenica može se zaključiti kako Njemački znanstvenici nisu imali dovoljno ljudstva i materijala kako bi napravili bombu i da im se nije previše vjerovalo.
HEISENBERG: „Mi nismo imali moralne hrabrosti predložiti vladi u proljeće 1942. godine da zaposli još 120 000 ljudi kako bismo sagradili bombu“.
WIEZSACKER: „Razlog zašto nismo uspjeli leži u tome jer nismo htjeli to napraviti iz principa, da smo imali želju da Njemačka dobije rat, uspjeli bismo“.
HAHN: „ Ne vjerujem, ali sam zahvalan što ipak nismo mi“.
HEISENBERG: „ ….to bi bila najveća đavolja stvar koju smo mogli učiniti…“
Postoji nekoliko pitanja na koja možemo tražiti odgovor i danas:
- Zašto Heisenberg nije emigrirao zajedno s znanstvenicima koji nisu podržavali nacistički režim?
- Kako je moguće da izvanredan teorijski fizičar, zajedno s još nekoliko genijalnih umova, radi greške u izračunima tolikih razmjera? (tone i kilogrami)
- Zbog čega se Heisenberg nakon rata nije izjasnio da je namjerno sabotirao izgradnju bombe jer se protivio Hitlerovom režimu?
- Možda je Heisenberg bio jednostavno loš eksperimentalni fizičar i još lošiji inženjer, kako neke literature prikazuju?
- Je li Heisenberg takvu situaciji mogao predvidjeti i namjerno ostao u Njemačkoj kako bi sabotirao i usporio projekt? Da je bio netko drugi na čelu projekta, možda bi i uspjeli u izgradnji?
- Je li pružao nadređenima dovoljno informacija da mu daju sredstva za rad, a opet nedovoljno da završi bombu?
Na ovu temu se još može puno toga dodati, ali pitanje ostaje. Trebamo li slaviti Heisenberga kao heroja, koji Hitleru nije htio dati moćno oružje u ruke ili trebamo biti sretni zato jer on i njegova ekipa to jednostavno nisu znali?
Autor: Dejan Gemeri
